Sa mojom Ančicom Ozimec, u organizaciji turističke agencije „Azur tours“ u vremenu od 30. 12. 2004. do 6. 01. 2005. odlazim na novogodišnje putovanje u Istambul i Malu Aziju.
Vozimo se turskom zrakoplovnom kompanijom „Türkish air“. Lokalna agencija u Istambulu, koja radi s našim turističkim agencijama „ITC“ i „Azur tours“ je „Zenith“, a imali smo i lokalnog vodiča Nedim Zaim, kojeg naši ljudi zovu „Nedam zajam“. To je jedan vrlo simpatičan stariji gospodin koji je sa 16 godina došao u Istambul. Po zanimanju je elektroinžinjer.
Naš vodič nam priča o plaćama u Turskoj. Tako kaže da je minimalna radnička plaća 200 eura, dok je prosječna plaća u zemlji 300 eura. Napominje da je od 1. 01. 2004. u monetarnoj politici zemlje maknuto šest nula, tako da od 1. 01. 2005. godine u zemlji planiraju inflaciju od 8%. Dobivaju najmanje 16 plaća godišnje. Najviše plaće u zemlji imaju privatni liječnici (500-600 eura), koji preglede po osobi naplaćuju po 30 eura.
Novčana jedinica je:turska lira. Do 31. 12. 2004. 5.000.000 yld = 3 eura, a od 1. 01. 2005. 5 yld= 3 eura; 1 yld = 1,9 kuna
Mirovine: 20 godina za žene i 25 godina za muškarce. Poslije 50 godina se ne može ići u mirovinu.
Stanovi: Prosječan stan od 100 m2. Jedna se soba sagradi preko noći, a ako se kompletno izgradi, ne može se srušiti. U samom Istambulu ima oko 40% divlje gradnje. Od 1954. ovdje dolaze iseljenici iz Makedonije, a kasnije i iz Bosne. Ima oko 500.000 stanovnika iz bivše Jugoslavije, a ima i iseljenika iz bivšeg SSSR-a. U mjestu Ajvalut ima 20% Bosanaca.
Cijene hotelskog smještaja: 1-krevetna soba (noćenje i doručak) u hotelu s 5* je 150 eura, a u Bursi u hotelu s 4* bilo je 90 eura.
I tako u priči dolazimo i do centra ISTAMBULA Sam grad ima tri dijela. Stari dio (Aksaray) opasan zidinama, veličine 21 km. Inače grad je dužine 100 km. Novi dio grada je Atatürk selo. Ovdje se gradi metro za taj dio grada. Treći je Azijski dio.
Stari od Novog dijela grada dijeli, Zlatni rog, dužine 7 km. Danas grad ima 12 miliona stanovnika, dok je 1954. imao 1 milion.
Najstariji hotel u gradu je „Pera palas“, star 150 godina u kojem su odsjedali putnici nekadašnjeg „Orijent expressa“, te u istom postoji soba Agathe Cristi, pa sve do suvremenih poznatih osoba koje su posjetile ovaj hotel.
Znamenitosti grada su: Aja Sofija, Plava džamija, Topkapi palača, Dolma bahči palača (saraj). Veoma je poznata Kapali čaršija(bazar), koji je izgrađen 1461. godine, a obuhvaća 30.000 m i u njemu ima 4.000 različitih radnji u kojima se prodaje nakit, koža, marame i razni drugi suveniri.
Prilikom obilaska grada autobusom, vidjeli smo Egipatsku tržnicu na kojoj se prodaju začini i pored koje je izgrađena nova džamija iz 1270. godine, građena dva puta.
Odlazimo do Topkapi palače čije zidine datiraju iz 7. i 10. st. pr. Kr, a obuhvaćaju 700.000 m dužine. Nekada je na ovom prostoru živjelo 20.000 ljudi. Ovdje je od 15.-19. st. bila rezidencija otomanskih sultana. Unutar zidina je crkva Sv. Irene, zapravo Sv. Mire, koja je građena za srpsku princezu Maru. Danas je tu muzej, a zbog dobre akustike u palači se održavaju i koncerti.
Nakon crkve Sv. Irene, vidjeli smo dvoranu s kočijama iz 18. i 19. st. Nekada su u takvim kočijama putovali i u Meku, koja je odavde udaljena 14.000 km. Iza toga, posjećujemo dvoranu s porculanom u kojoj je 12.000 komada kineskog i japanskog porculana. Karakterističan je zeleni porculan. Naime, ukoliko se u takvu (zelenu) posudu stavi otrovana hrana, posuda mijenja boju. Na ovoj dvorani su s vanjske strane insteresantni dimnjaci, koje je projektirao Sinan, (s obzirom da je nekada u ovom prostoru bila kuhuinja). Nakon toga, posjećujemo dvorane s odjećom sultana i dvorane otružja, kao i dvoranu u kojoj se čuvaju relikvije (kao npr. otisak stopala proroka Muhameda, Muhamedove dlake, zub i sl.).
Dolazimo i do Aja Sofije koja je napravljnena pred 1500 godina. Godine 1330. bila je crkva, građena od drveta, koja je završena 1360. Nakon 30 godina, tj. 1390. je izgorila. Nakon toga, ovo je mjesto svetište božanstva. U vremenu od 1394-1415. građena je u stilu grčkih hramova sa stepenicama. Godine 1532. srušena je od strane pobunjenika. Tada su Izidor i Antemus iz Talema odlučili napraviti najveću i naljepšu bogomolju. Građena je od 1532-1537. Dana 1. juna 1453., bogomolja je pretvorena u džamiju. Kao džamija se koristila do 1935. od kada je muzej. Građena je u stilu bazilike. Ima 3 ulaza i 9-ra vrata. U unutrašnjosti smo vidjeli alabaster vrčeve iz 4. st. u koje je moglo stati 325 l vode. Na ulazu je mozaik iz 12. st. Kupola je visine 54 m, širine 322 m i ima 44 prozora. Zauzima prostor od 7560 m.
Nakon posjeta Aja Sofiji, odlazimo do Plave džamije koja zauzima površinu od 4500 m. Građena je od 1609.-1616. Ima 6 minareta. (za usporedbu, đamija u Meki, ima 7 minareta, od kojih su dva turska). Tih 6 minareta simbolizira da ih je dao sagraditi sultan Ahmet, 6-ti kalif koji je postao otac u 10-oj godini. Unutarnje dvorište džamije zove se „harem“, od arapskog „haram“, što znači zabranjen, opkoljen. U unutrašnjosti džamije, na stupovime su plave porculanske pločice. Porculan je iz Nikeje. Ova džamija može primiti 18.000 ljudi.
Na razgledu Istambula vidjeli smo i džamiju majke najvišeg sultana Abdul Azisa, koji je bio visok 207 cm, a težak 160 kg. Pored toga, vidjeli smo i džamiju Murat paše koji je bio komandant osvajača Istambula. Vidjeli smo i grobnicu bivšeg predsjednika Turgat Uzala, te Ulu Batla Hasanija, koji se penjao na zidine Istambula kada su ga osvojili.
Naš nam vodič priča da Istambul ima i najveću autobusnu stanicu u Europi na dva kata. Nadalje, vidjeli smo i zgradu u kojoj je zatvor. Prema turskim zakonima, ukoliko je čovjek star više od 75 godina, a osuđen je na smrtnu kaznu, ista se zamjenjuje za doživotnu robiju.
Općenito, zapadni dio Turske je bogatiji i turistički više razvijen. Ovdje se nalazi sedam crkava Apokalipse. Jedna od njih je i crvena bazilika u Pergamu. Napravljena je kao zgrada za boga Egipta-Izisa, a nalazi se između dva jezera koja se zovu Velika i Mala ladica.
Putem kroz Malu Aziju, napravili smo 1900 km. Prolazimo kroz mjesto Herakles ili Arekli, na Mramornom moru, te mjesto Tekirda, poznato po rakiji. Od voća ovdje se uzgajaju lubenice i dinje . Mjesto Tekirda ima 100.000 stanovnika. Poznato je još po industriji plastike, poljoprivrednih strojeva, te po prehrambenoj industriji. Odavde, pa do otoka koji se nalazi u blizini, voze tzv. „RO-RO“ brodovi, koji su kao neka vrsta trajekta. Nekada je na ovom području živio Rakoci, čija je kuća danas pretvorena u muzej.
Vozimo se prema Galipolju, gdje su bile bitke u I svj. ratu. Grad je imao tvrđavu koju su u 5 st. razorili Huni, a za vrijeme cara Justinijana u 6 st. se ponovo obnavlja. Odavde su 1354. godine Turci iz Azije prešli u Europu. U vrijeme I svj. rata, na ovom je mjestu poginulo 500.000 vojnika, te je ovdje i spomen groblje.
Dalje prolazimo kroz mjesto Bolair u kojem je sahranjen Sulejman paša i poznati turski pjesnik Delmin Keri. Trajektom, koji čekamo oko sat vremena, te u međuvremenu ručamo u jednom restoranu u kojem je u sredini peć –bubnjara, koja služi, između ostalog i za zagrijavanje prostorije, prolazimo kroz Dardanele, dužine 150 km, dubine 102 m i kroz Bosfor, 110 m dubine i 29 km dužine.
Prolaz preko Bosfora
Dolazimo do mjesta Canakale, poznatog po paradajzu (40% proizvodnje te namirnice u Turskoj se proizvodi na ovom području). Mjesto je poznato i po proizvodnji artičoka, kao i raznog voća (lubenica, dinja, krušaka, grožđa), te po indutriji ribljih konzervi, kao i po proizvodnji raznih sokova. Turistički je interesantno zbog blizine Troje. Mjesto ima 200.000 stanovnika.
Naša sljedeća destinacija je Troja, koju je osnovao Dardanov unuk Tros. Mjesto ima 10 slojeva iz 57 različitih razdoblja gradnje. Iskapanja na ovom području, vrše se ljeti. Mjesto je otkrio Nijemac Heinrich Schlimman. Međutim, zbog direktnog iskopa, on je u stvari uništio Troju. Da bi se sačuvali arheološki nalazi, iskapanja se trebaju vršiti postepeno. Dio koji je otkrio Schlimman je natkriven radi zaštite i crveno obojen. Troja je udaljena 350 km od Istambula. Vozimo se pokrajinom Ayvalik, u kojoj pretežito žive Bosanci (20%). Inače, tu je ljetovalište. Smješteni smo u hotelu „Temizel“ s 5*.
Iskopine Troje
Ayvalik, mjesto s 40.000 stanovnika, koje ljeti ima i 500.000 stanovnika. Nekada je bio keltski grad. Ima mnogo hotela i ribljih restorana. Od 10.-12. st. bio je grčka kolonija, do nastanka države Lidije. Od 1. st. poslije Krista u ove krajeve dolaze Rimljani. Najstarije pleme koje se nastanjuje u ovim krajevima su Hetiti (od 1650 pr. Kr., a vladaju do 2000 god. pr. Kr.). Od 1950 pr. Kr. ,ovdje su asirske kolonije. U staro brončano doba, stanovnici ovog područja bavili su se trgovinom. Nakon grčke, u ove krajeve dolazi rimska kultura. Na poljima uz cestu danas se uzgaja pamuk.
Dolazimo i do Pergama u kojem je prevladavala rimska kultura. Ovdje nailazimo na džamije i terme iz 16. st. Mjesto ima 100.000 stanovnika. Poznato je po izradi tepiha, oniksu i koži. Ima i lijepi stadion. U ovom mjestu posjećujemo Asklepion– helenističko rimsko lječilište u kojem se nekada liječilo sugestijom. U sastavu lječilišta postoji ogroman broj zahoda (40 za muške i 20 za žene-očito da su muški veći „popišanci“). Ovdje je i kazalište iz 3. st. koje prima 1400 ljudi.
Pergam-Asklepion
Zidine koje okružuju grad potječu iz 3. st. prije Krista. Tu se nalazi i najstrmiji teatar (nagnut 60%). U podnožju teatra kojeg posjećujemo je Dionizijev hram. Odlazimo na akropolu, na kojoj se nekada nalazila biblioteka sa više od 200.000 pergamenata. Ovdje se nalaze i ruševine Prve crkve Apokalipse (crvena bazilika). Nekada je Pergam ili Bergam bio jedan od glavnih gradova kraljevine.
Philadelpphija-jedna od crkava apokalipse
Nastavljamo putovanje prema Alashiru, u kojem se nalaze ruševine jedne od biblijskih crkava „Filadelfije“, te idemo prema mjestu Pomukkale, gdje smo smješteni u hotel „Termal“, u mjestu Kerhale, udaljenom 5 km od Pomukkale. U mjesto ulazimo kroz trijumfalnu kapiju, izgrađenu 1992. godine. Tu su i terme čija temperatura vode je 60˚C.
Pomukale
Odlazimo na razgled Hierapolisa, mjesta u kojem je mučenički ubijen Sv. Filip. Zna se, da je ovdje nekada bilo pet kapelica. Pored toga, ovdje je bilo i skaldište, te prostor za goste. Sam grob Sv. Filipa nije nikada pronađen. Za razliku od akropola-građevina živih, ovdje su najimpozantnije građevine mrtvih-nekropole. Hierapolis se nalazi na 376 m nad morem. Odavde vodi glavni put od juga prema sjeveru, širine 1 km. Na ovom je području ostalo najšire groblje tog doba. Tu vidimo tri vrste grobova. To su:
s a r k o f a z i iz 1. i 2. st. grčki ili rimski na kojima piše ime pokojnika i namjere što će raditi na drugom svijetu. U ove vrste grobova smještava se jedan pokojnik. Druga vrsta grobova su t u m u l u s i- koji su cilindrični, a u njih se pokapa više ljudi. Tradicija rimske imperije je da se sahranjivanja pokojnika obavljaju van gradskih zidina. Treća vrsta grobova su grobovi k a o k u ć e-koji su se radili za ukop više ljudi. Na ovom je mjestu oko 1000 grobova.
Život na ovom području datira od 2. st. pr. Kr., tj. u helenističko doba. Ovo područje u 17. god. poslije Krista, pogađa potres. Drugi potres pogađa ovo područje u 60. god. poslije Krista, a ubrzo nakon toga i treći potres. Građevine koje vidimo potječu iz 2. i 3. st. poslije Krista. U 6. st., u vrijema cara Justinijana, nailazimo na kršćanske elemente. Mjesto je napušteno od 6.-11. st. U 11. st. se vode križarski ratovi, te tada na ova područja dolaze Seldžuci, a nakon toga Osmanlije i Turci.
Vode ovog područja, bogate su kalcijem i oksidom. Ovo se područje naziva i pamučna tvrđava. Naime, radi se o platou boje bijelog pamuka koje su stvorile naslage vode bogate kalcijem i oksidom. Vode dolaze iz rijeke koja izvire na južnim padinama Caldaga. Tijekom godine dana zabijeli se na površini 5 km debljine 1 mm. Zbog tog prirodnog fenomena, od 1960. godine na ovom su području počeli graditi motele. Međutim, time se ovaj prirodni fenomen uništava. Poslije 15 godina, zbog prosvjeda, porušeni su svi moteli. Voda je temperature 35˚C. Kaže se da je to ljekovita voda. Kao i svugdje, tako i ovdje postoji i jedna legenda koja kaže da se ružna djevojka bacila sa stijene, te je pala u vodu, a nakon toga je postala jako lijepa. Pored toga, vodič nam priča da su se nekada na ovom području bavili vunarstvom. Kada su vunu oprali u ovoj vodi, ona je postala jako sjajna.
Od ovog je mjesta 20 km udaljeno područje Laudiceje –to je u stvari arheološko nalazište na kojem još nisu izvršena potpuna iskapanja.
Ulazimo u Hierapolis kroz trijumfalna Donatijanova vrata, izgrađena između 82. i 84. godine. Iz grada izlazimo kroz Bizanstka vrata iz 4/5 st. Dolazimo do ruševina Apolonovog hrama iz 3.st. pr. Kr., dok je ipred hrama česma iz 2. st. pr. Kr. Posjećujemo i amfiteatar iz 2. st. pr. Kr. koji može primiti 10.000 ljudi. Na ovom prostoru je nekada živjelo 100.000 ljudi.
Hierapolis
Autobusom dolazimo do mjesta Denizli u kojem u jednom restoranu, u sklopu kojeg je i trgovina odjećom, pijemo pravu tursku kahvu i s a l e p. To je piće kod kojeg se u vruću vodu miješa smjesa načinjena od gustina, mlijeka u prahu, šećera, te posipanog cimetom. Ovdje su bile prve mašine za proizvodnju tekstila. U mjestu postoje još i tvornice kože, te prehrambenih proizvoda. Oznaka za mjesto Denizli je pijetao.
Inače u zemlji postoji 81 oblast koja se označava brojevima. Tako je oznaka za mjsto Bursa 16, Izmir 35, a Istambul 32. Cijena benzina bila je 10 kn za litru (98 oktanskog).
Naš nam vodič daje neke općenite informacije o samoj zemlji i o njenom velikom reformatoru-Kemalu paši Atatürkukoji je rođen 1881. Jednom prilikom vidio je na nekom sastanku da žene sjede odvojeno od muškaraca i rekao:“Da li nemate povjerenja u žene, ili nemate povjerenja u sebe“. Zabranio je nošenje turbana, zurki (čadora) i zareva ženama.
Nažalost, u današnje doba retro stila sve se polako vraća na staro, a što znači da žene ponovo moraju nositi marame koje im pokrivaju kosu, a možda će uskoro morati nositi i burke.
Tijekom našeg boravka u Turskoj naučili smo i nekoliko turskih riječi: „neglize egalem=velika crkva; marmara=mramor; selam aleikum=pozdrav svima, a odgovor na to je: aleikum selam; demir=željezo; kapija=vrata; keut=grad; tapeu=brdo; sarum sak= bijeli luk; kačmara=koliko košta; jorgan=poplun; šeker=šećer; kezme šeker= šećer u kocki; penđer=prozor; günajdn=dobro jutro; igeđeler=dobro večer; šahitler=množina; sehite=jednina; tiđaret=trgovina; radnja=dućan; magaza= veći dućan; puhar=para; melzid=džamija bez minareta; un=brašno; irvis=gris; at=konj; aüliđa=toplice; ješil=zeleno; korzahan=fabrika svile; kudba=misa; indrim=sniženje; cicele pasaj(čičele pasaj)=cvjetni prolaz; deska=daska; zejtin=ulje; gezlene= palačinke.
Nadalje, vodič nam priča da se nalazimo u brdovitoj zemlji, čija prosječna visina planina je 1000 m. Najviši vrh je Ararat na 5361 m. Zbog visokih temperaatura u ljeti (40-50˚C) u zemlji uspjevaju agrumi (smokve, limuni, naranđe, mandarine grožđe, a pogodno je tlo i za uzgoj pamuka).
Na našem smo putu vidjeli ostatke Artemidinog hrama. Taj je hram nekada bio toliko lijep da ga ni lopovi nisu htjeli opljačkati, već su poslali obućara unutar hrama da ga zapali godine 354. pr. Kr. Hram je imao 226 dvojnih stupova, visine 115 m i širine 55 cm. Hram je 7 puta rušen, a kasnije je obnovljen, te je imao 127 stupova, 19 m visine, a promjera 1,21 m. Danas je ostao sačuvan samo jedan stup, dok se drugi pozlaćeni nalazi u British muzeju. Sam se hram nalazi 5-6 m ispod razine mora, a jedno je od 7 čuda antike.
Nakon Artemidinog hrama posjećujemo pećinu 7 spavača. Legenda kaže da je u davna vremena u ove krajeve došlo 6-ro ljudi koji su njegovali kršćanstvo. Međutim, postojala je kraljevina koja je branila kršćanstvo. Ovih je 6 ljudi na svom putu srelo pastira koji je imao psa. Kako su ljudi bili umorni, tražili su prenoćište, te su pronašli ovu pećinu. Preko noći, netko je pećinu zazidao. Oni su spavali 200 godina u pećini, kada je zbog potresa ista srušena. Tada je tih šestero ljudi živo izašlo iz pećine, a kršćanstvo je do tog vremena već postalo dozvoljena vjera.
Poslije pećine 7 spavača, odlazimo put Efesa koji je iza Pompeja najbolje sačuvano mjesto, a čije ime dolazi od riječi „apis“ što znači pčelar. Prolazeći koz ostatke starog Efesa vidjeli smo i prvu reklamu starog vijeka za javnu kuću koja glasi:“Putniče koji nisu probao vino Efesa i probao žene Efesa, ne znaš što je život“.
Naš put kroz Efes vodi do zgrade teatra, koji je primao 24.000 gledalaca. Teatar se počeo graditi u 3. st. Od kraja trećeg i početka četvrtog stoljeća, teatar se upotrebljava kao arena za gladijatore, dok se danas ovdje održavaju koncerti. Od ovog mjesta, pa do luke vodi 500 m dug i 11 m širok put koji se zove Arkadijana.
Nakon toga posjećujemo crkvu posvećenu Blaženoj djevici Mariji. Crkva ima dvije krstionice. Godine 431. u apsidi je održan koncil, a godine 1967. papa Ivan XXIII je ovo mjesto proglasio svetim. Danas su ostale samo ruševine. Nadalje, vidjeli smo i temelje kuće Majke Marije, koji datiraju iz 1. st. Kuća je restaurirana 1950. godine. Posjetili smo i ostatke crkve Sv. Ivana iz 6. st. Dalje nas put vodi do džamije Isa bega, prve od seldžutskih džamija. Plafon džamije izgrađen je 1375. od drveta. Restaurirani dio je okrenut prema istoku.
Naš put dalje vodi do 60 km udaljenog Izmira (grčki: Smirna).
Put nad dalje vodi do Burse, mjesta u kojem su pokopani svi sultani. Ovdje se nalazi i skijališni centar, a u okolici grada je i najviši vrh na 2531 m, do kojeg vozi žičara. Grad ima 1.500.000 stanovnika. Ime grada nastalo je od imena „Brusias“. U gradu je 1/3 stanovnika iseljenika iz Bugarske, 1/3 su iseljenici iz bivše Jugoslavije, a 1/3 su Grci. Ovo je mjesto poznato po svili, kestenima, orasima i tekstilu. Nekada, tj. 1932. godine, u mjestu je bila jedna fabrika, dok ih danas ima 150. Nekada su imperatori živjeli u džamijama. Unutar džamija su se nalazili prostori za rad, stanovanje i primanje stranaka, te dijelovi u kojima su se molili.
Bursa–mauzolej(sarkofag sultana Mehmeta)
U mjestu postoje tri vrste termalnih voda (za ženske bolesti, reumu i urološke smetnje).
Ovdje posjećujemo Plavu i Ulu (veliku) džamiju, mauzolej sultana Mehmeta iz 15. st., bazar svile i bazar s raznim suvenirima.
Plava džamija-građena je od 1412.-1419. u obliku slova T. Džamija je služila za stanovanje sultana, urede i za klanjanje.
Mauzolej sultana Mehmeta je iz 15. st. U sredini je sultanov sarkofag, a pored njega su sarkofazi njegovih žena i sinova.
Ulu džamija ili Velika džamija, građena je od 1399.-1402. Nije uništena u vrijeme invazije Mongola. Izgrađena je po naređenju Beazita (sina Murata). On se obvezao Alahu, da ako pobijedi u ratu, da će izgraditi 20 džamija. Međutim, kako nije mogao pronaći mjesta za 20 džamija, to je izgradio veliku džamiju s 20 kupola. Minareti su napravljeni iza potresa 1856. Jedan je osmerokutan, a drugi minaret je četverokutan. U sredini džamije je bazen, jer jedna žena nije željela prodati svoje zemljište, te je na tom mjestu napravljen bazen. Džamija, kako je već navedeno, ima 20 kupola i 12 stupova. Propovjedaona je od orahovog drveta. Oni koji mole ispred propovjedaone moraju klanjati u redovima. Naime, ne može klanjati u drugom redu, ako nije popunjen prvi red. Džamija može primiti 20.000 ljudi. Unutar džamije je muzej kaligrafije (to su arapska slova visine 2 m) smještena na stupovima džamije.
U Bursi ima i židova (71), koji su ovdje došli 1511. godine, a svake subote (tj. na šabat) dolazi rabin iz Istambula radi služenja mise.
Bursa ima i dvije luke. To su: Kemlik-32 km od Burse i Mudai-25 km od Burse.
I tako nakon krasnih 8 dana provedenih u Turskoj, polijećemo sa aerodroma Atatürk u 14,30 po lokalnom vremenu. Letimo brzinom 744 km/h, na visini od 10.400 m na kojoj je temperatura od -60 do -54˚C, te nakon dva sata leta slijećemo na aerodrom Pleso u Zagrebu.