Pinklec na rame

Velika kineska tura

Razmišljajući kako da na najednostavniji, i svima pristupačan način započnem i napišem putopis o ovom krasnom 12.-todnevnom putovanju, koji će biti zanimljiv, relativno kratak, a ipak sveobuhvatan i razumljiv širem krugu mojih prijatelja, odlučila sam ukratko opisati područja kroz koja smo prolazili, te opisati ono što je najznačajnije za pojedine lokalitete koje smo posjetili tijekom ove ture.

Dakle, samo putovanje organizirala je putnička agencija ITC, a trajalo je od 15. 10. do 26. 10. 2006. godine.

Putovanje je planrano, te prvobitno i uplaćeno bivšoj putničkoj agenciji “Martin tours” iz Zagreba, Vlaška 35, još u travnju 2004.-te godine, no nije realizirano, zbog peripetija i straha ljudi od galopirajuće ptičje gripe, koja se u to vrijeme pojavila u južnim dijelovima Kine.

Nakon toga, razmišljala sam krenuti sa “Jambo-toursom” 31. 07. 2006., no rečeno mi je, početkom srpnja 2006., da taj put od 9 dana tijekom srpnja i u prvoj polovici kolovoza 2006., zbog malog broja zainteresiranih neće biti realiziran, već će vjerojatno do realizacije istog doći tek u vremenu od 17. do 26. 10. 2006. I tada, kao ”deus ex machina” pojavi se divan i raznoliki program ITC-a. Tada, definitivno odlučih, počastiti se za sve muke vezane uz stresove oko završetka  srednje škole, maturalnog rada, maturalne večeri, obrane mature, završnog maturalnog ispita, razredbenog ispita za Tehničko Veleučilište, te konačno i upisa mog dvonožnog ljubimca na navedeno Veleučilište 20. srpnja 2006. godine.

Nakon ovih uvodnih napomena vezanih uz poteškoće glede organizacije  samog puta navodim opće podatke o Kini.

Površina i stanovništvo: Površina Kine je 9,6 milijuna km², a prema stanju iz 2006. godine imala je 1 milijardu i 315 milijuna stanovnika.

Nacionalni sastav i jezik: Ima 56 narodnosti. Prema nacionalnom sastavu najdominantnija je nacija Han 93%, dok ostatak čine Mongoli, Korejci, Tibetanci, Zuang, Hui, Miao i drugi. 70% ljudi govori mandarinskim, koji se još naziva i pekinškim narječjem.Drugi najpoznatiji dijalekt u Kini je kantonski. U većim gradovima može poslužiti i engleski, koji je teško razumljiv, budući da se radi o ”kineskom engleskom”. No može poslužiti.

Danas je Kina Narodna socijalistička država nastala  1911.g.  nakon 40 stoljetnih carskih vladavina.

Kina danas ima preko 52.000 km željezničkih pruga, te preko 400.000 plovnih puteva rijekama i kanalima. Dovoljno hrane ima 95% stanovnika. Samo 4-5% je gojaznih ljudi. Kinezi mogu birati mjesta studija, rada i sl. Kineski san, danas je američki san. Četvrta je trgovačka sila svijeta.

Pismo: Riječnik se sastoji od 54.678 znakova.Svaki znak ima 11 crtica. U svakodnevnoj uporabi je od 2. do 4.000 znakova, dok se u književnom radu upotrebljava oko 9.000 znakova. Kinezi nakon završenog fakulteta znaju od 6. do 8.000 znakova. Razlikuju se 4 osnovne vrste znakova. Najednostavniji su piktogrami (jedan znak označava jedan predmet), zatim jednostavni znakovi (označavaju pojmove i tumače sami sebe, a ima ih nekoliko stotina), sastavljeni znakovi, (na jednostavne znakove dodaje se novi elemenat i top označava jedan pojam), te  piktofonogrami (u kojima jedan dio znaka prati smisao pojma, a drugi fonetsku vrijednost ). Danas 80% znakova čine piktofonogrami. Značajno u kineskom jeziku je da se jezik prilagođava pismu, pa se Kinezi preko pisma sporazumijevaju, iako govore različitim dijalektima.

U Kini ima 39% nepismenih ljudi, od kojih je 10% muškaraca i 29% žena. Tu postoji najstarija migracija, te tako 60 miliona ljudi živi van Kine, dok u Europi živi 1 milion Kineza.

Vremenska razlika i klima: Kina je u odnosu na naše podneblje + 6 sati prema ljetnom vremenu (tako je npr. U Zgb. 12,00 sati, a u Kini je 18,00 sati i cijela je Kina u jednoj vremenskoj zoni.)

Što se tiče klime, nema bitnih razlika prema našem podneblju. Dok je na sjeveru npr. u Pekingu ili Bejingu, kako ga zovu Kinezi-kontinentalna klima, sa svježim jutrima, dotle južni krajevi Kine (kao npr. Guilin )ima suptropsku klimu, a Shangaj mediteransku -sa toplim danima i blagim noćima.

Novac: Novčana jedinica je yuan.(1 $= 7,82 yuana, odnosno 1 kuna =1,25 yuana.). 1 yuan se dijeli na 10 yana. Postoje papirnate novčanice od 100., 50., 20., 10. i 5 yuana, te kovanice od 1 yuana i 1 jana. U upotrebi su stare i nove novčanice. Postoji velika mogućnost prevare, pa je stoga bolje ne uzimati tanke novčanice, ukoliko su u manjim apoenima. Tako npr. na krivotvorenoj novčanici na 5 yuana nema Mao ce Tunga. Najbolje je stoga mijenjati novac u bankama i hotelima, te imati sitan novac za plaćanje na tržnicama, jer postoji mogućnost da vam u slučaju  promjene veće novčanice izvrate lažnjak.

Neke kineske riječi: Hrvatska= Kolodia

 Huai hing tangchia= dobro došli

Njiha=dobro jutro ili helo

in šilma= da li ste dobro jeli, a zapravo znači ”dobar dan”

Kinezi svoju zemlju ne zovu Kina, već Čun gua. Naziv Kina, odnosno Kitaj (kako Kinu zovu Slovenci) potječe iz 12. st.

Izumi i tehnološka otkrića: Dok je u ostatku svijeta prevladavalo kameno doba, Kinezi su lijevali željezo, srebro i broncu, proizvodili svilu, staklo, papir i poljoprivredni alat. Izumili su tisak s pokretnim slovima, barut, magnetni kompas, proto porculan, kola sa kotačem, seizmograf, mehanički sat, lančani most, viseći most, samodržeći krov. U 5. stoljeću su izračunali vrijednost broja Pi, a u 7. st. su znali koliko godina ima dana, od 8. st. imaju papirni novac, banke i kredite, a od 1 st. poslije Krista, jedinstvenu mjeru za državni novčić, unificiranim cestama povezuju glavne gradove. Izumili su akupunkturu, mumificiranje, cjepivo protiv velikih boginja….i masu drugih stvari.

Karakteristična je kineska gimnastika kojom se bave svi od najmlađih do najstarijih, pa se tako često viđaju u parkovima, dvorištima hramova i drugim mjestima kako gimnasticiraju. Stoga i u parkovima nalazimo na razne gimnastičke sprave. Poznati Tai chi, još iz doba dinastije Han, na prijelasku iz stare u novu eru, kao tahnika koja pomaže pri oporavku od bolesti. Ona prati 5 životinja: tigra, medvjeda, majmuna, jelena i ptice. Iz Wushua (Tai chia) nastao je džiu-džicu i kineski guan shu. Ima 170 pokreta i pripisuje se redovniku Ta mou iz 6. st.

Među općenitim stvarima, značano je napomenuti da smo u svakom mjestu imali njihovu lokalnu vodičicu. Vodiči uzimaju neko od engleskih ili francuskih imena, kako bi ih turisti mogli upamtiti. U Kini ima oko 6 miliona turista godišnje ( od toga samo je 4 milona kineskih turista), jer je Kina do pred 15-20-setak godina bila zatvorena, a Kinezi su iz pojedinih dijelova svoje zemlje mogli putovati u druge dijelove, samo uz posebne propusnice koje su normalno dobivali samo podobni. Inače, Kina je 4-ta zemlja u svijetu iza Francuske, Španjolske i Italije po broju turista. U posljednje vrijeme u Kini dolazi do jačanja srednje klase koja traži najbolje hotele i kockarnice.

15.10.2006. u 16.05 sa Turkysh airlines krećemo put Istambula u koji dolazimo oko 19,00 sati po lokalnom vremenu (1 sat više od zagrebačkog). Na aerodromu Atatűrk ubijamo vrijeme u duty shopovima i restoranima do 23,30, kada polazimo, ponovo sa Turkysh airlinesom na put od 9 sati leta prema Bejingu, odnosno Pekingu. U Peking slijećemo 16.10.2006. (ponedjeljak) u 13,20 po lokalnom vremenu, koje je još 5 sati naprijed od našeg ljetnog vremena. Slijećemo na aerodrom Kapitol (glavni aerodrom u SZ dijelu Pekinga). Dočekuje nas vodičica Žan koja govori francuski i engleski.

Karakteristično je za gradove da su se počeli graditi simetrično od centralne kraljevske palače. Postoji 6 perifernih autostrada koje u koncentričnim krugovima okružuju grad. Peking ima 14 miliona stanova. Samo 12 do 13% automobila su u privatnom vlasništvu, a ostali su vlasništvo tvrtki. U samom gradu ima 50,000 taxija koji su dosta jeftini. Grad zauzima 16.500 km² površine ( to je po prilici površina Crne gore). U gradu ima 6 rijeka, ali su većinom presušile. Oko grada ima 150 km prstena u 6 koncentričnih krugova, a sada se gradi i sedmi prsten. U Pekingu ima 10 miliona bicikla. Ljudi biciklima dolaze do predgrađa, pa onda podzemnom željeznicom putuju do mjesta rada. Poslovica kaže ”da ti neće ukrasti bicikl, ako ga prisloniš pored nekog ljepšeg”. U samom gradu prevladava arhitektura 50.-tih god. XX. st. Sve do vremena Mao Ce Tunga, Peking je bio kao i prije 300 godina. Peking je bio prilično veliko gradilište, jer su vršene intenzivne pripreme za OI koje su tu održane 2008. godine.

Peking(Bejing)-zgrade blizanci

Prvu znamenitost koju posjećujemo je Tiantan ili Hram neba koji se prostire na 260.000 m², a nalazi se južnije od Zabranjenog grada. To je najveće svetište starog carstva, sagrađeno 1530. godine. Do hrama dolazimo kroz kolonade sa drvenim gredama, plavo obojanim. Putem susrećemo stotine kineskih turista koji nakon stoljetnih izolacija imaju mogućnost posjetiti kulturno-povijesne spomenike vlastite zemlje, a koji se zabavljaju pjesmom i svirkom. Sam hram je okrugli, jer je po kineskom vjerovanju nebo okruglo, na kvadratnoj osnovi. Zemlja  je kvadratna. Unutar hrama je okrugla dvorana za molitve, visoka 38 m, a promjera 30 m. Dvorana služi za molitve za dobru žetvu. Oltar je visok 5 m. Kupola je bez stupova, samo s potpornicima. Sve se u hramu vrti oko broja 9 ( broj crijepova, oltara, stepenica, balustrada je 9 ili broj koji je djeljiv sa 9). To je carski broj. U dvorištu uz hram je Eho zid, promjera 65 m-zvuk putuje kružno.

Peking-hram neba

Navečer odlazimo u  hotel ”Yong Xin Garden”, smješten na zapadnom dijelu grada. Hotel ima 4*. U hotelu imamo doručak-bogati švedski stol. Vodom u kupaoni možete se tuširati i prati zube, dok se za piće upotrebljava flaširana voda. Navečer, u hotelu pravi šok, jer nemogu ni na koji način otvoriti kofer (napominjem, da se radi o kineskom proizvodu, kupljenom dan prije puta, ali očito zbog ”tumbanja” uništenom, te tako nasilu otvaram ”ciferšlus”, a što znači da slijedi kupnja novog kofera, jer bez lokota ili šifre, kofere ne primaju na prijevoz). Drugi šok je nemogućnost uporabe mobitela. Naime, Kinezi imaju ugovor sa Cronetom, dok THT ”ne šljaka”, već eventualno sistem poruka ili ležernija varijanta koju izabirem, a to je telefoniranje iz hotelske sobe. Sam račun  za 2 telefonska razgovora i nije tako skup -84 yuana.

17.10.2006. (utorak) Prvo odlazimo u tvornicu za izradu kluzoa. To su razni predmeti od bakra sa dekoracijama emajla (vaze, narukvice, tanjurići patkice, jaja i sl.) koji se ručno izrađuju i bojaju. Proizvodi se 4 puta peku na temperaturi od 800 stupnjeva. Kinezi su turistima dopustili posjetu svim tvornicama u cijeloj Kini, osim u nekim dijelovima Tibeta.

Peking-tvornica kluzoa(posude i nakit od emajla bakra

Nakon tvornice kluzoa, odlazimo još 20 km i dolazimo do Velikog Kineskog zida, koji je 70-setak km udaljen od Pekinga, a najširi je na prijevoju Badaling. Gradnja je započela prije 2.700 godina, u vrijeme zaraćenih država kada su vladari 6 država izgradaili zidove na strateškim točkama za zaštitu jedni od drugih. Prvi car ga je 214. pr. Krista povezao i spojio kao obranu od Huna. Zid je u početku građen od zemlje, a naredne su ga dinastije nadograđivale i jačale sjeverne dijelove. Zid je služio za komunikaciju, nadzorne kule za signalizaciju, te su tako obavijesti iz udaljenih krajeva brzo putovale. Neprolazan je bio 1000 godina. U 13. st. probija ga Đingis kan i Mongoli. U vrijeme dinastije Ming zemljani dijelovi su popločani kamenom, a ta gradnja traje 150 godina i na tome je radilo preko 1 milion ljudi. Dograđivan je 18 puta. Njegova stvarna dužna je 50.000 km (danas je sačuvano oko 6700 km). Zid je prosječno visok 5-10 m, a širok 5-8 metara. Kinezi ga zovu ”Zid od 10.000 Li.” Priču o zidu donijeli su Jezuiti. Zidine slijede kofiguraciju tla. Danas zid ima ujediniteljski karakter u politici Kine. Kinezi iz Pekinga, Kantona, Šangaja se ne razumiju, ali svi dolaze diviti se tom zidu. Zid je kod Pekinga zadnjih 15 godina restauriran. Na njega zaljubljeni stavljaju lokote kao simbol dugovječne i neraskidive ljubavi.

Badaling(60 km od Bejinga)-skulptura ratnika, detalj sa Kuneskog zida

Iza Kineskog zida odlazimo u posjetu Grobnicama dinastije Ming, koje se nalaze 50 km od Pekinga. Tu su grobnice 13, od 16 careva iz dinastije Ming. 1950. godine otkopana je samo jedna grobnica. To su u stvari pogrebne palače, djelomično pod zemljom. Do tih palača vodi krasan drvored sa 18 divovskih figura. Kroz drvored prati vas lijepa tiha muzika sa zvučnika. U grobnicama su nađeni predmeti od zlata i srebra koji su izloženi u muzeju. Zajedno sa carem u grobnicama su do 15 st. zakapane žive žene i konkubine cara. Pogrebne su svečanosti išle iz zabranjenog grada u Pekingu. Mrtvog je cara nosilo 13 do 15 vojnika i to nekoliko dana, na udaljenost od 40-50 km. Sve grobnice, osim jedne su još neotkrivene. Kinezi veoma poštuju svoje mrtve, zato nikada nisu secirali mrtve, jer neće oskvrnuti grobnice. U grobnicama je sačuvano oko 5000 predmeta od žada, zlata i srebra.

Šetnica do grobnica careva Ming

U jednoj od palača nalazi se i velika kornjača. Kornjačin oklop označava nebeski svod, a njen trbuh zemlju. Noge drže nebo. Oklop kornjače služio je kao sredstvo za proricanje. Mišljenje je, ako se kornjači dotakne glava-to znači dugi život, a ako se dotakne rep-to znači puno sreće. Prije samog ulaza u glavnu palaču su crvena vrata ispred kojih su svi, pa i sam car morali sići s konja.

Ulaz u grobnice careva Ming-kornjača (glava-simbol dugog života, pozadina-simbol sreće)

Nakon grobnica dinastije Ming  prolazimo mimo etno naselja, kao i željezne konstrukcije budućeg Olimpijskog stadiona koji će imati, kada bude gotov 100.000 mjesta., te odlazimo na večeru u poznati kineski restoran na konzumaciju najpoznatijeg kineskog specijaliteta-”Kineske patke”.

Patka se hrani kukuruzom, ječmom i sojom 56 dana da bi postigla idealnu težinu od 2 kg. Kada se zakolje, ofuri se, skine perje, sa malom cjevčicom se zrak upuhuje pod kožu. Patka se tada premazuje rižinim vinom, medom i sojom, te se ispod nje pali žar od voćnog drveta. Dodaje se sušeno voće. Patka se reže na male komadiće i jede u pecivu ili nekoj vrsti palačinke premazanom sojinim sosom. Jede se štapićma ili prstima. Sam restoran u kojem se priprema čuvena patka, datira iz 1864 godine.

Priprema pekinške patke u restoranu Pekinškoj patki

Govoreći o Pekinškoj patki, moramo nešto reći i o gastronomiji Kine.

U Kini, gastronomija je umjetnost od 5 okusa (slatko, slano, kiselo , gorko, masno). Okusi se kombiniraju s 5 ukusa. Svako jelo mora zadovoljiti ukusom, mirisom i okusom. Hrana je nosilac životnih sokova. Na sjeveru je slana (poznati su knedli od tijesta ”dim sun”, valjušci, ravioli i dugački špageti u dijelu oko Xsiana, te pekinška patka). U središnjim područjima Kine, prevladavaju vrlo začinjena jela, a na jugu slatkasta.

Jede se za okruglim stolovima, za kojima ima 8-10 osoba. U sredini je okruglo staklo koje se vrti i na kojem je, u pravilu toliko jela, koliko ima osoba za stolom. Za stolom se razgovara o obitelji, kulturi i običajima. Juha se servira na kraju jela, a čaj se pije posebno. Postoji poseban ritual pripreme i pijenja čaja. Deserta nema, već se servira eventualno nešto voća. Mnogo se koristi sos od oštriga i ulje od sezama. Veoma je karakteristično da sve povrće, kao i meso isjeckaju na sitne komadiće, pa vam zato neće uz uobičajene štapiće, te tvrdokornima kao ja, dati nož, već samo vilicu i žlicu. Juha se jede malim porculanskim žlicama iz okruglih zdjelica. Vezano uz sjeckanje, iznosim jedan insteresantan podatak. Naime, 28 ljudi, koliko je bilo u našoj grupi, pojelo je oko 200 gr. mesa.

Već od davnina: ”Kuhati je značilo i vladati”. Tako je najveća briga vladara bila-kako nahraniti narod. Važno je reći da mlijeko ne koriste, već isto koriste samo za lijekove. Najhranjiviji sastojak je slina lastavice. Među najveće afrodizijke ubrajaju se peraje morskog psa, žuć i krv zmije pomiješana sa alkoholom. Škorpije se jedu na juhu, od glave i repa zmije također se radi juha, njena koža radi se na salatu, dok se meso reže na kolutiće i peče. Od egzotičnih jela- priprema se devina grba, penis jelena, surla slona, te pijani škampi, koji se serviraju u alkoholu i jedu živi. U prehrani koriste dosta gljiva (karakteristična je crna gljiva). Tradiciju pijenja piva donijeli su Nijemci. U Kini imaju vrlo kvalitetno pivo koje smo pili uz obroke. Imaju i rakiju od riže, koja se pije iz malih čaša i mora biti topla. Kasnije u Guilanu, pili smo vino od osmantusa (drvo slično cimetnjaku, a vino ima okus našeg prošeka), dok su oni hrabriji na brodu, prilikom plovidbe rijekom Li u Guilinu pili i rakiju iz boce u kojoj je bila zmija. Uglavnom, sve se plaćalo po 10 yuana (čaša vina od osmantusa, čaša rakije i razglednice tih prekrasnih mističnih brežuljaka).

Ponuda na brodu prilikom vožnje rijekom Li(rakija sa zmijom i vino osmantusa-slično prošeku (u pozadini pok. Srećko Capan(vodič))

18.10.2006. (srijeda) Ujutro odlazimo u posjet ljetnoj palači i jezeru Kunming,(umjetno jezero), 12 km od Pekinga koji se prostiru na površini od 290 ha od kojih 220 ha zauzima jezero. Palača se sastoji od 3000 zgrada, a naintenzivniji život u njoj odvijao se za vrijeme carice CI-SI koja je zajedno sa carem u palači boravila od II do XI mjeseca u godini. Palača se zvala ”vrt bistrih valova”. To je nekada bio najveći carski park Kine. Engleske i francuske trupe uništile su park i palaču sredinom 18 st. 1860. iz fondova za izgradnju mornarice obnavlja ga autokratska carica –majka CI-SI. Godine 1886., u vrijeme Bokserskog ustanka, ponovo je razoren, a 1900.-1903. carica ponovo obnavlja cijeli kompleks državnim fondovima. Carica Ci –SI pripadala je 6-tom rangu konkubina cara. Međutim, naslijedila je cara i bila veoma cijenjena, jer je caru podarila muško dijete. Palača je u zadnjih 40 godina više puta rekonstruirana. Tako je pred 15 godina 200.000 radnika delegirano, kako bi jezero očistili od mulja i algi.

Vezano uz ljetnu palaču ide i pričica o  carici CI-SI. Carica se kupala u ljudskom mlijeku. Bojala se starosti i željela ostati vječno mlada. Jela je 2 obroka-doručak i marendu. Služilo ju je 450 osoba. Svakodnevno se priređivalo 108 jela za cara i 120 za caricu. Služilo se u 1500 posuda od zlata i srebra. Car i carica su od svakog jela pojeli po 3 žlice. Jela nikada nisu bila ista. Kada je car želio jesti, eunusi su servirali stol, a kuhari donosili hranu. Samo je za Novu godinu običavao jesti raviole. U jedan od njih stavljan je srebrnjak. Ukoliko je promijenio boju, znači da je jelo bilo otrovano. Godišnji budžet iznosio je 30.000 srebrnjaka. Svaki dan pripremalo se 11 kg mesa za glavo jelo, 50 krava davalo je 100 litara mlijeka, a u 12 žara svakodnevno se dovozila pitka voda. Cara su kupali eunusi, a CI-SI sluškinje i to u dvije banje-za gornji i donji dio tijela. Koristili su noćne posude s pepelom. Ci-Si je imala kahlicu s parfimiranom piljevinom. Toaletni papir je prije uporabe bio peglan.

Sve sale ljetne palače bile su okrenute prema jugu, a samo ispod nekih je bilo podno grijanje (ložilo se izvana). Postojale su velike žare za vodu. Oko grada bili su opkopi, širine 50 m koji su se zimi smrzavali, a smrznuta voda služila je za hlađenje ljeti (ormari s ledom).

Palača je služila za raskošne proslave, prijeme i predstave.

Karakteristično za vrtove i parkove je kamenje različitog oblika nađeno u prirodi, voda i razni paviljoni. Na jezeru je sagrađen i najveći kameni brod.

Nakon Ljetne plače, odlazimo u prodavaonicu riječnih bisera. Ovdje imamo malo predavanje i po želji kupnja. Ovi su biseri skuplji od morskih. U prodavaoni ne kupujem bisere, jer iste već posjedujem (prodavačice se dive mojim riža biserima i niski nježno roza boje). Na jednom štandu u prodavaonici dajem napraviti pečat sa svojim imenom (na latiničnom i kineskom pismu). Pečatnjak je na mramornom postolju na kojem je dragon-simbol snage.

Nakon toga i ručka odlazimo u Institut za prirodnu medicinu. Ovdje imamo kratko predavanje o tradiciji-preko 2000 god. staroj povijesti biljaka i biljnog liječenja. Oni koji žele, kupaju u kadicama noge u toploj vodi, nakon čega slijedi masaža nogu do koljena i stopala. Po želji, dolaze liječnici, koji na temelju opipa pulsa na lijevoj i desnoj ruci mogu otkriti od kojih bolesti bolujete, te eventualno koje tegobe imate, i ujedno vam i propisati neki od biljnih lijekova. Liječnici studiraju prirodnu medicinu 5 godina i to tako, da prvu godinu uče zapadnu medicinu, a druge 4 godine uče o biljkama.

Nakon toga, vraćamo se u centar PEKINGA. Usput, prolazimo mimo sirotinjskih kućica sa sivim krovićima-tzv. ”Hu-tong.” To su kućice s četvrtastim dvorištem. Tu su 4 prostorije. Razmak između takvih kuća je 0,7 m, a dužina prostora jedne do druge prostorije je 4 metra. Na ulazima kuća su paravani koji štite od neželjenih pogleda, kao i od zlih duhova, da nebi ušli u kuću. S ulične strane takvih kuća, obično su male trgovine.

Odlazimo u Zabranjeni grad (Gu-Gong). To je najveća palača na svijetu koju je u vremenu od 1406.-1420. godine gradilo 3 milona ljudi. Zapravo, radi se o kompleksu palača, dužine oko 1 km, širine i više od 500 m. Ima 800 zgrada i 9995 prostorija (to je u stvari razmak između stupova, a što može biti ili samo jedna, ili više prostorija). Plača zauzima 720.000 m². Opasana je zidom-purpurne boje, visokim 10 m i opkopima širokim 50 m. U palači su živjela 24 cara dinastija  Ming i Qing. U dvoru je bilo oko 9.000 dvorskih dama i 100,000 eunuha. Tu su se izvodile i kazališne predstave. Za vrijeme predstave, jedino je kraljica sjedila, a svi ostali su stajali. Uz i oko palače, su vrtovi koji se prostiru na 12.000 m²,u kojima su pinije i čempresi stari preko 400 godina. Karakteristični su i isprepleteni čempresi koji označavaju vječnu ljubav.

Palača je gorjela u više navrata, jer je bila od drva. Čan Kai Šek je iz palače odnio blaga u više od 2000 sanduka.

Palača ima 5 glavnih dijelova-5 monumentalnih ulaza, unutarnje i vanjsko dvorište, izložbene dvorane, carske vrtove. U unutarnjem dijelu 5 mostova na Zlatnoj rijeci koji simboliziraju 5 Konfucijanskih vrlina: čovječnost, pravdu, kulturu, poštenje i obrazovanje.

Glavne dvorane su: Dvorana vrhunskog sklada-carska dvorana za prijeme sa zmajevim prijestoljem; Dvorana savršenog sklada-za odmor i manje prijeme; Dvorana očuvanja sklada-za bankete, Dvor nebeske čistoće, Palača vječnog proljeća, Palača zemaljskog mira i druge. Palača vodi do najvećeg trga na svijetu Tian an mena.  Na izlazu-zidu palače je velika slika Mao Ce Tunga koji je sa balkona te palače proglasio 1. 10. 1949. Narodnu Republiku Kinu.

Tian an men ili Trg Nebeskog mira-iza Crvenog trga u Moskvi i trga Zoccalo u Ciudad de Mexicu, najveći je trg na svijetu, površine 40 ha.- Na Trgu je Narodna skupština, Mauzolej Mao Ce Tunga, ispred kojeg je obelisk na kojem su napisane Maove riječi:”Heroji su vječni”, te muzej kineske umjetnosti. Istočno i zapadno od trga je naduža ulica CHANCHU. 40 km duga sa 12 traka. Sam Trg nastao je 1949. za vrijeme nesređenih odnosa sa SSSR-om i početka vladavine Mao Ce Tunga.

U večernjim satima odlazimo na željezničku stanicu. Peking ima 5 željezničkih stanica. Jedna je centralna i 4 druge okrenute prema stranama svijeta. Idemo na zapadni ulaz centralne željezničke stanice koja je ogromna, kao Frankfurtski aerodrom. Vlakom –spavačim kolima (4 osobe u kupeu I razreda) odlazimo u XSIAN. Putujemo 12 sati u 1200 km udaljeni Xsian u koji stižemo oko 8 sati ujutro. Vlak ne staje, a vozi prosječno 100 km na sat.

19.10.2006. (četvrtak) Nakon što smo ostavili stvari u hotelu i malo se osvježili odlazimo na razgled Xianaglavnog grada provincije Shananxi (Šansi) koji ima 6 miliona stanovnia, od kojih 3 miliona živi unutar zidina. Najveći je grad na svijetu okružen zidinama koje su duge 12 km. i visoke 12 metara, te imaju 4.-ra vrata. Prvobitno su građene od zemlje, a za dinastije Ming su presvučene ciglom. Na zidinama su ostale očuvane dvije kule. To su Kula zvona i Kula bubnja.

Nedaleko od Xsiana posjetili smo Pagodu divlje guske visoku 64 m, koja se sastojala od 15 katova, a danas je sačuvano 13. Građena je u vrijeme dinastije Qing za konkubinu. Originalno je bila izgrađena 648. god. kao hram koji je car posvetio svojoj majci. Danas su u prostorijama budističkog samostana suvenirnice u kojima nam je naša službena lokalna vodičica Aurora, iliti Zorica na papiru kaligrafijom pisala imena na kineskom, odnosno po pojedinačnim željama  (kao npr. mojoj malenkosti- tekst ”Zdravlje i sreća”).

Nakon Pagode divlje guske, odlazimo u tvornicu žada. Tu imamo kraće predavanje u okviru kojeg saznajemo da postoji 30 raznih vrsta žada i da ga žene vole nositi naročito ljeti, jer hladi. Inače u drevnoj kulturi, žad ima polumagično djelovanje. Personificira 5 vrlina; dobrohotnost, poštenje, hrabrost, mudrost, pravednost. Cijenjen je u dekoracijama aristokratskih porodica. U grobnici dinastije Han pronađeno je kompletno odijelo od žada sastavljeno od 2160 pločica povezanih zlatnim nitima za čiju je izradu trebalo 10 godina. Inače žad je prirodni silikat aluminija, željeza i kalcija. Kod mrtvih sprečava truljnje tijela. Oličenje je pravde, a simbol je dugovječnosti i sreće. Ima ga u južnim pokrajinama Kine i u Burmi.

Boje 30 raznih vrsta žada

Iza tvornice žada i kupnje nakita, odlazimo u posjet zidinama Xsiana, te nakon toga na egzotičnu Xsiansku tržnicu, sa mnoštvom egzotičnih životinja, voća i krasnih orašastih plodova, mirodija i sl.

Nakon tržnice, posjećujemo šumu stećaka (Stela)- Kofucijev samostan. Sva sveta mjesta u Kini imaju šumu stećaka Pred 2000 god. Kinezi su u kamene ploče ugravirali misli Konfučija i iste premazali tušem. Konfucije dolazi od riječi ”Kon Fu Ceu”=prečasni gospodin. Konfucije se oženio s 19 godina. Predavao je. Imao je dvoje djece. Prvi je donio pravila etičkog ponašanja. Nije propovijedao religiju, već čistu filozofiju.

Nakon razgleda Konfucijevog samostana odlazimo u Islamsku četvrt u kojoj, pored tradicionalnog bazara, posjećujemo Veliku džamiju iz 742. godine. Sadašnja zgrada u kojoj je još uvijek aktivna služba, datira iz sredine 18. st., dok je originalna postojala već nekoliko stoljeća ranije.

Iza Islamske četvrti odlazimo na nalazište Lintong, istočno od Xsiana gdje je 1974. pronađena vojska. 6000 stojećih figura od terakote u prirodnoj veličini, visine 1,75-1,97m poredano u bojnim redovima koja odgovara veličini gardijske divizije. Arheološko se nalazište prostire na 20.000 m² i najveće je na svijetu. Pronađeno je i 500 zaprežnih kola, te 130 drvenih bojnih kola. Konji su visine 1,5 m, dužine 2 m. Oružje i sječiva su odlično očuvana. U četiri dvorane nalaze se navedeni terakota vojnici. Grobnicu je dao sagraditi prvi kineski car Čin Šihuang u 3. st pr. nove ere. Njegovu je grobnicu gradilo više od 700.000 ljudi.

Lokalitet na kojem su pronađeni glineni vojnici-poredani su po činovima

Pored arheološkog nalazišta posjetili smo i tvornicu u kojoj se izrađuju vojnici od terakote, te se i slikali u oklopu vojnika ispred tvornice.

Xsian-ispred tvornice za izradu glinenih vojnika

20.10.2006. (petak) Avionom južno-kineske kompanije odlazimo u 1500 km udaljeni GUILIN do kojeg se vozimo 2 sata, uz kašnjenje aviona u polasku od 1,5 sat. Naš lokalni vodič u Guilinu je gđica. Čiči. Od aerodroma do hotela u Guilinu vozimo se 40-setak minuta.

Guilin u prijevodu znači šuma osmantusa. To je vrsta cimetnjaka. Najpoznatiji je grad južnokineske provincije Lijang sa površinom 237.000 km² i ima 47 miliona stanovnika. Sam Guilin ima 600.000 stanovnika. Glavni izvori prihoda su šećerna trska, čaj, tropsko voće, ljekovito bilje, drvo, željezo, boksit, a najveće koristi imaju od turizma. U tu svrhu izgrađen je aerodrom kao i mnogi luksuzni hoteli. Sam grad posjećuje godišnje 5 miliona turista, od čega 4 miliona Kineza.

Nakon doručka, odlazimo na 4-satnu vožnju od 9-13 sati rijekom Li koja je dugačka 437 km, do mjesta Jangšou. Divimo se planinama neobičnih oblika, nastalim stoljetnom erozijom. Po dolasku u pitoreskni gradić Yongšou, odlazimo na fakultativni izlet, malim izletničkim vlakićima u manje seoce, uz usputna zadržavanja i slikanja u rižinim poljima, sa lokalnim zemljoradnicima, posjećujemo tradicionalnu seosku kuću u kojoj se njena stanovnica osigurala pogrebnim kovčegom, još za života. Tu smo ponuđeni vodenim kostanjima, te slatkim malim mandarinama, veličine nepršnjaka. Posjećujemo i plantažu manga (svježeg i sušenog) i Pomela-voća sličnog našem grejpu. Nakon toga, vraćamo se u Yongšou u šoping. U večernjim satima, odlazimo na prekrasnu šetnju Guilin by night parkovima, sa drvećem i pagodama (zlatnom i srebrnom) izgrađenim pred 10-setak godina na jezeru, te vodoskocima, kristalnim mostom i građevinama (trijumfalna vrata i sl.) napravljenim po uzoru na europske slavne građevine, koj su obasjane raznobojnim reflektorima. Pored toga, u 8,30 odlazimo na glavni trg u Guilanu na kojem se sa 47 m visokog hotela slijevaju slapovi vode obasjani raznobojnim reflektorima. Čitava ta atrakcija traje 15 minuta svakodnevno, a sva iliminacija se gasi u 22,30 sati.

Nakon te prekrasne večernje šetnje uz suptropsku klimu Guilina, odlazimo na 45-to minutnu vožnju brodom. Sa broda gledamo dva ribara koji plove na bambusovim splavima i uz pomoć kormorana love ribe. Kormorani imaju zavezane vratove, a reagiraju samo na glas svog gospodara. Mogu uloviti do 2 kg ribe. Ribolov se odvija uz svjetlost svićarica, a nakon završetka ribolova, kormoranima se oslobađaju vratovi i za nagradu, ribari svakog kormorana nahrane sa pola kg ribe.

Jangshu-rižino polje

21.10.2006. (subota) U jutarnjim satima odlazimo na brdo Fubo, na rijeci Li. Riječ ”fubo”= onaj koji smiruje valove. Fubo je bio general iz dinastije Han u II st. pr. Krista koji je svojom strelicom mogao probušiti 3 brda. Sa brdašca je lijepi pogled na panoramu Guilina. Ispod brda su špilje u kojima su budističke skulpture iz dinastije Din i Sin. Legenda kaže da je jedan ribar zalutao u ove špilje. Ušavši unutra, nešto ga je zaslijepilo svojim sjajem. Uzeo je biser koji ga je zasljepio i odnio kući. Međutim, to je bio biser Zmaja od mora. Prijetnja je bila, da će onaj koji otuđi biser, kao i cijeli grad imati nevolje i potrese. Saznavši to, ribar je vratio biser u špilju i tako Guilin sačuvao od potresa. U spomen toga događaja u špilji su mnogobrojni kipovi buda. Nekada ih je bilo 1000, a danas je sačuvano samo 200-tinjak skulptura. Do špilja vodi prekrasan park sa figurama od šimšira od kojih su napravlje figure pauna, slonovske obitelji i slične. Drveća u parku okićena su leptirima, crvenim lampionima za sreću i sl. Odavde je oko 300 km do južnog Kineskog mora.

Nakon posjeta brdašcu Fubo i spiljama sa skulpturama buda, odlazimo u tvornicu morskih bisera. Osim kraćeg predavanja iz kojeg, pored ostalog, saznajemo da se samo 1/10 morskih bisera koristi za izradu nakita, dok se ostatak koristi za izradu pudera i krema, te melje u prah koji se guta za zdravlje, prisustvujemo i projekciji, te kasnije modnoj reviji u kojoj nam lijepe Kineskinje pokazuju nakit od morskih bisera uz večernje toalete.

U popodnevnim satima obavljamo šoping u trgovačkoj ulici Guilina (kupujem zgodnu putnu torbu na kotačiće koja će mi vjerujem korisno poslužiti, obzirom da sam uvijek tegleće magare). Usput, u trgovačkoj ulici, slikam i preslatkog peseka.

Nakon ručka u jednom lijepom hotelskom restoranu, odlazimo na aerodrom, te se ponovo vozimo oko 2 sata u 1600 km udaljeni HANGZOU-glavni grad provincije Zhejiang, površ. 102.600 km², u kojoj živi 40 miliona stanovnika. Nalazi se na rijeci Čang Dang, dužine 400 km. U gradu živi oko 3 miliona stanovnika. To je stara carska prijestolnica i predivan grad, prema opisima Marka Pola. Na aerodromu nas dočekuje lokalni vodić Mary, kojeg naš vodič Srećko  zove Marica. Ovaj je grad od 1129. do 1277. za vrijeme dinastije Južni Song bio prijestolnica Kine. Arheološki nalazi govore da je proizvodnja svile u ovom području poznavana i proizvodi se već od 4070. pr. n. ere. Danas u samom gradu ima 17 tvornica svile.

22.10. 2006. (nedjelja) Nakon doručka, odlazimo na idiličnu 45-to minutnu vožnju jezerom West, 580 ha površine, dubine 2-3 m, koje mnogi bračni parovi u Kini izabiru kao odredište svog medenog mjeseca. Jezero je umjetno, nastalo raznim drenažama rijeka i potoka. Jedna od uzrečica iz doba dinastije Južni Song kaže:”Raj je na nebu, a na Zemlji su to Hangszhou i Suzhou”.

HUANGSZOU-brodić kojim smo se vozili po jezeru West

Iza vožnje brodom, odlazimo u posjetu budističkom hramu Lin Yin. Osnovan je 326 god. poslije Krista. Sam hram, građen je u više etapa. Do hrama vodi lijepa šetnica sa čije se lijeve strane nalazi brdašce, u kojem je smješteno stotine statua buda.

Sam budizam nije religija, već filozofisko učenje koje znači rješavanje patnji preko utrnuća želja tj. odlazak u nirvanu. Buda se obraćao svima govoreći ”Idite putem za dobro i sućut drugih.”. Godine 437 pr.Krista budini učenici preveli su Budina djela tzv.”sutre”, koje su na bijelom konju donijeli iz Indije.

Postoji Buda prošlosti i Buda budućnosti MI-LO FO koji će se pojaviti 4497. godine. To je božanstvo svjetlosti i dobroćudnosti. Buda je onaj koji nadahnjuje i prenosi svoj unutarnji mir na onog koji ga gleda. Prikazan je u obliku dobroćudnog bucmastog starčića u sjedećem položaju. Pored hrama, u jednom od paviljona, smješteno je 500 kipova sljedbenika Bude. To su Rasi-budini svećenici.

 

Budistički samostan Lonyin(statue Buda)

Posude sa timijanom na ulazu u budistički amostan Lonyin

Nakon Budističkog hrama, odlazimo na plantažu čajevca. Ovdje se upoznajemo sa proizvodnjom čaja. Godišnje ima 30-setak berbi čaja od ožujka, kada je najkvalitetnija berba, do oktobra mjeseca, kada je najslabja berba. Beru se samo listići sa vrška stabljike koja naraste do 40 cm visine. Čaj se bere ujutro, dok je vlažno. Nakon toga, rukama se miješa da bi izgubio vlagu. Vidjeli smo osobu koja u posebnoj posudi miješa listiće čaja. Njegove su ruke namazane posebnom kremom, a njihova toplina je 120 stupnjeva.

Jedan grmič čajevca može živjeti 50 godina. Od zasada, pa do prve berbe mora proteći 5 godina. Sam proces proizvodnje čaja odvija se u sljedećim fazama: sušenje listova, rolanje specijalnim strojevima, fermentiranje, te sušenje u pećima.

Do otkrića čaja došlo je slučajno. Kada je 2737. pr. n. Ere, car Čen Ming prokuhavao vodu za piće, u istu je upalo nekoliko listića kamelije. Danas je čaj drugi po konzumaciji u svijetu. Jedno serviranje čaja ima oko 40 miligrama kofeina. Postoje 3 vrste čaja: crni, zeleni i u- long.  Na kineskom čaj se zove ”ša”. Pravi čaj radi se samo od čajevca. Crni čaj obogaćuje se raznim aromama (ljuskama oraha,cimeta i sl.) Ovaj je čaj značajan za zaustavljanje raka, smanjuje rizik od srčanih bolesti i arterioskleroze. Čaj se nikada ne kuha, već se prelijeva vrućom vodom zagrijanom na 80 stupnjeva. Pije se bez šećera. Nekoliko listića čaja stavlja se u staklenu čašu i prelijeva vrućom vodom, te treba odstajati 3 min, a za smirenje treba stajati 5 minuta pokriven. Vruću paru od čaja prinose očima, kako bi ublažili eventualne bolove. U čajani koju smo posjetili, pili smo čaj ”lon jin”, koji raste samo u okolici Honšua.  Nakon toga smo kupovali zeleni čaj, čaj od jasmina, te sušene cvjetove koji kada se poliju vrućom vodom, u čaši nastaje krasan cvijet. Pored toga, kupovali smo i razne vrste bonbona sa čajevcem. Naziv ruski čaj, poznat u našim krajevima, dolazi od toga, što su karavane sa čajem prolazile ruskim teritorijem, pa otuda i naziv ruski čaj.

Iza posjete plantaži čaja, odlazimo do pagode ”7 harmonija”. Njeno porijeklo je indijska stupa. Prezentira uzdignuće. Rađena je od cigle i drveta. Ima 13 vanjskih i 7 unutarnjih katova. Prvi je puta građena 970. godine, a restourirana je u 19. st. Visoka je 60 metara, a nalazi se na mjestu budističkog samostana.

HONGSCHU-pagoda harmonije sa 13 vanjskih i 7 unutarnjih katova

Iza razgleda ”Pagode 7 harmonija”, odlazimo u krasan restoran ”Marko Polo” na ručak u kojem nam, pored ostalog, u malim čašicama serviraju i mlaku kinesku rakiju koju zovu ”wine”. Za moj ukus, prilično gorko i ne baš naročito fino.

Nakon ručka, vozimo se 180 km do Suzhou.

23.10.2006.(ponedjeljak) SUZHOU -grad 50 km udaljen od Šangaja, sa karakterističnim bjelim zgradama, omotanim željeznim ogradama. Sam grad star je oko 2,500 godina. Sagrađen na vodi i nosi nazi ”Venecija istoka.” Smješteni smo u prekrasnom hotelu ”Bambusova mladica”, sa 4*. U sastavu hotela postoje mnoge trgovine sa suvenirima, lijepim svilenim cvijećem, te divnim slikama na svili.

Većina starih kuća na kanalima i danas ima vrata prema kanalima. Vozimo se kanalima sa karakterističnim mostovima i svodovima gledajući sirotinjske kućice i život ljudi uz kanale. Ovaj je grad 1290. posjetio i opisao Marko Polo.

Kanali Suzhua-siromašne četvrti uz kanale

Poslije vožnje kanalima, posjećujemo jedan od klasičnih vrtova u stilu dinastija Song, Yuan, Ming i Qing sa krasnim paviljonima, labirintima, prirodnim kamenjem  i vodom-jezerima u kojima plivaju crvene ribice i patkice, dok je na kraju vrta zbirka bonsaia. Gotovo da zakasnih vidjeti ovu ljepotu, jer sam po starom običaju slikala nešto preslatko, malo četveronožno. No, uspjeh sve obaviti.

Mali slatki četveronožni grešnik zbog kojeg skoro nisam vidjela vtove manarina Yu

Dakle, od nekadašnjih 200 vrtova, preostalo je 50, od kojih se 20 posjećuje, dok su 4 upisana u knjigu svjetske baštine UNESCO-a. Posjećujemo Vrt politike jednostavnog koji se prostire na 5 ha. Vrt je iz 16. st. Njegov je vlasnik bio jedan mandarin, koji je zbog korupcije bio protjeran iz politike, te je počeo gajiti vrt. U kreiranju vrta, pomogao mu je i slikar Beniye Ming. Danas se u vrtu organiziraju i održavaju tematske izložbe cvijeća.

Vrlo je interesantno ukazati na masu promjena i to veoma brzih. Tako npr.od ožujka do listopada, na mjestu nekadašnjeg restorana, nikao je ulaz, a drveća-stoljetna stabla se iz jednog dijela zemlje zajedno sa korijenjem, presađuju u novi prostor. Stabla se tada omotavajuju jutom, kako bi se primila na novoj lokaciji

Nakon posjete Vrtu politike jednostavnog, odlazimo u tvornicu svile, u kojoj smo upoznati sa procesom proizvodnje. Tri su berbe dudovog svilca godišnje –od najkvalitetnije berbe u III mjesecu (kada daje 1800, niti do najlošije u X mjesecu-kada daje 800 svilenih niti). Na predavanju saznajemo kako ćemo razlikovati pravu od umjetne svile. Prava je lagana i tanka. Kada se zapali, gori bijelim plamenom i ima miris spržene kose. Umjetna je puno teža i drugačijim planmenom gori, te ima miris sprženog sijena. Na kraju, u sastavu tvornice, bila je i modna revija haljina i rublja od svile, a u prikladnom shopu, svatko je kupio neki od svilenih popluna, koji krasno griju, a tako ih prekrasno spakuju, da sam isti mogla spakirati i u prepuni kofer.

SCHOU-sortiranje svilenih bombica u tvornici svile

U kasnim popdnevnim satima, odlazimo prema Šangaju nastojeći u isti doći do zalaska sunca, kako bi ga mogli doživjeti vozeći se rijekom Huang Pu i promatrajući vedute najkozmopolitskije kineske metropole, a vjerojatno, pored New Yorka, i svjetske.

24.10.2006. (utorak) SHANGAI grad sa-14,5 miliona stanovnika + 3 miliona koji žive na brodovima. Nalazi se na rijeci Huang Pu, a njegovo ime znači ”Velika voda”.

U posljednjih 16 godina, u gradu je nikla nova poslovna četvrt nazvana Pudong (prostire se na 516 km²), a nalazi se pored starog Bunda-šangajskog ”wall streeta”.  Obnavljaju se i stare kolonijalne četvrti. Strancima se dopušta da ponovo ulažu u grad. Nema niti jedne svjetski poznate kompanije koja  ovdje nema svoje zastupstvo.

Prilikom večernje vožnje rijekom Huang Pu vidjeli smo i tzv.”Perlu Istoka”-TV toranj, visok 468 metara. Pored nje je zgrada od 88 katova na polovici koje je smješten hotel ”Hyjat”. Prije gradnje svakog nebodera, robne kuće, trgovačkog centra konzultiraju se ”geomanti”- to su ljudi čije je zanimanje traženje idealnog mjesta za gradnju kuća. U  tome koriste kompas.

Navečer smo posjetili predstavu čuvenog ”Šangajskog akrobatskog cirkusa” u trajanju od 1,5 sat. Kupila sam CD sa njihovom izvedbom. Zaista fenomenalno.

Smješteni smo na 21 katu hotela”Lanseng Radisson SAS Hotel” sa 4*, sa kojeg se vidi nekoliko nivoa cesta. Posljednjih 10-12 godina  sagrađene su auto ceste na kat. No, bez obzira na to, promet je veoma gust. Od centra prema aerodromu, koji je napravljen pred 5-6 godina i ponovo se sada proširuje, vozi vlak po magnetskom polju brzinom 400-480 km/h. Za 8 minuta prevali 30 km. Grad ima i metro koji je više nad, nego pod zemljom. Kao što se Peking priprema za OI 2008. godine, tako se i Šangaj priprema za svjetsku izložbu EXPO 2010. godine.

U Šangaju, kao i u Pekingu, postoje sirotinjske četvrti koje ubrzano nestaju u novije vrijeme.Ovdje se one zovu ”ilonzi”. Razlikuju se od pekinških samo po tome što nemaju sive krovove kao pagode, već ravne. Rublje se suši na vješalicama i obješeno na dugačke bambusove štapove.

25.10.2006. (srijeda) Jedine dvije kulturne znamenitosti koje se u Šangaju posjećuju su: Hram bude od žada i vrtovi mandarina Yu s rekonstruiranim dijelovima starog Šangaja u kojem je smještena jedna od trgovačkih četvrti.

Hram bude od bijelog žada- Jedan je monarh iz Burme, početkom 20 st. donio statuu Bude od bijelog žada, tešku 1 tonu, te je na tom mjestu sagrađen hram. Sam kip visok je 2 m. U hramu postoji i sjedeći Buda, ukrašen draguljima, te manji ležeči. To je jedini hram u kojem živi 40 monaha, a koji je ostao netaknut za vrijeme kulturne revolucije.

Kip bude od bijelog žada težak 1 tonu i visok 2 m

Nakon hrama bude od žada, odlazimo u posjetu vrtovima sreće mandarina Yu, koji predstavljaju oazu mira u vrevi ovog kozmopolitskog grada. Vrtovi potječu iz 16. st, a mandarin Yu ih je gradio za svog oca koji je bio guverner Sečuana. To su klasični vrtovi sa 30 paviljona, pagodama, fontanama povezanim mostićima iznad jezera u kojem se kupaju crvene ribice, patkice, cvatu lotosi, banane i drugo bilje, dok vrijedni radnici čiste jezerca od starog lišća i mulja, nastojeći turistima i svakom drugom čovjeku –namjerniku, koji i slučajno zaluta u ovu oazu, osigurati prekrasan ambijent, zapravo približiti mu osjećaj raja na Zemlji.

U ranim popodnevnim satima obavljamo posljednji shping u nadužoj trgovačkoj ulici Šangaja-Nanjing Lu, dugoj 12 km kroz koju voze mali izletnički vlakići, slični onom koji vozi od Zagrebačkog Jelačić placa do Kazališta i natrag.

U večernjim satima odlazimo na aerodrom, opraštamo se s našom vodičicom Maricom i vozačem, te avionom Turkish airlinesa letimo 2 sata do Pekinga. Nakon sat vremena pauze, letimo 10 sati avionom iste kompanije do Istambula, u koji stižemo oko 5,30, po istambulskom vremenu (sat ponovo mičemo 5 sati unatrag).

U Istambulu prolazimo masu kontrola, te čekamo do 7,15 kada dolazi naš autobus sa lokalnim vodičem Nedimom, koji ima zadatak pokazati nam u 3-4 sata najvažnije dijelove Istambula. Sam razgled Istambula prolazi mi u lijepom sjećanju na moje ranije putovanje u aranžmanu Istambul i Mala Azija,

Na istambulski aerodrom vraćamo se iza 12 sati i polijećemo u 14,00 sati prema Zagrebu,

I tako završava još jedno prekrasno putovanje, za koje kažem da se na isto zaista isplati otići, jer se za relativno mali novac u 12-ak dana može puno toga vidjeti i doživjeti.

Next Post

Previous Post

Leave a Reply

© 2019 Pinklec na rame

Theme by Anders Norén

Scroll Up