Sicilija

Očito mi je suđeno da u posljednje vrijeme putujem redovito s agencijom „Burg“. Naime, imaju vrlo interesantna putovanja, te sam znala reći „da ono što nećeš vidjeti ni s jednom drugom agencijom, vidjet ćeš i doživjeti s Burgom“.Upravo tako doživjela sam i prekrasnu Siciliju, u vremenu od 12. 03. do 21. 03. 2004.

Tijekom našeg puta prošli smo 3900 km, od čega po samoj Siciliji 800 km (od Mesinskog tjesnaca do Palerma-gl. grada Sicilije).

Prvu noć našeg puta spavamo u Chianciano termama u hotelu Aurora. Samo mjesto ima 200 hotela (za usporedbu cijela Hrvatska je tada imala 450). Voda u ovim toplicama je značajna za liječenje bolesti jetre.

Naš put vodi dalje do CASERTE koja ima 70.000 stanovnika i u kojoj je dvorac sa 5 katova, napravljen u četiri dijela koje objedinjuje centralno stubište. Dvorac ima krasan park, dužine 5 km, u kojem je i jedan vodoskok, visine 80 m. U dvorcu je najznačajnija kapela i stubište Palatina, izgrađeno u empire stilu. Dvorac  ima oblik četverokuta. Dužine je 245 m. Izgrađen je 1750, a samo pročelje ima 365 prozora. Dvorac je građen od mramora i opeke, a zovu ga    „talijanski Vesrailles“.

Vozeći se dalje dolazimo do NAPULJA. Službeni naziv nekadašnjeg Napuljskog kraljevstva bio je „Kraljevstvo dvaju Sicilija.“ Iznad grada je Vezuv, visine 1971 m. To je jedan od dva aktivna vulkana. Njegova posljednja erupcija bila je 1944. godine. Povijesno je najznačajniji po erupciji 79 god. poslije Krista, kada je 8 m debeli sloj pepela pokrio Pompeje, Herculanum i Stabiu-mjesto 20 km udaljeno od Napulja. Iskopavanja su počela tek 1870. i to Pompeja, pa se zbog toga morala cijela povijest revidirati. Naime, tada se utvrdilo da su još 79. god. poslije Krista ljudi imali vodovod, te gradili velebne palače i trgovine.

Okolinu Napulja karakteriziraju topli izvori, a sam grad je postao poznat zbog blage klime. Grad ima 1.100.000 stanovnika, a koncentriran je oko nekoliko tvrđava koje su grad štitile od neprijatelja (kraljevska tvrđava, tvrđava jaje). Interesantno je da se ovdje u doba rimskog carstva govorilo grčki. Dolaskom Normana na ovo područje, počinju velike izgradnje u Napulju. Nakon Normana u grad dolaze Anžuvinci, a poslije njih Španjolci (Aragonci), pa Habsburgovci i Burbonci.

Danas je po broju putnika ovaj grad najveća luka. Inače, poznat je po tjestenini (pizze, spagetti) i po pjesmama-kanconama. Ovdje se nekada pila i najbolja espresso kava, dok se u Milanu pila bečka kava. Odavde potječe i poznati pjevač kancona Enrico Caruso kao  i najpoznatiji svjetski filmski glumci (npr. Sofija Loren rodom iz jednog sela blizu Napulja).

U Napulju se nalazi i najveći i najvažniji arheološki muzej u Europi, te najakustičnija glazbena kuća-San Carlo. Poznata je i katedrala Sv. Januarija.

Uz obalu je rezidencijalni dio grada. Kroz grad voze autobusi, a ima i metro. Na displejima piše za koliko minuta dolazi koji autobus kao i podaci o datumu, te temperaturama za većinu gradova Italije.

Za tvrđavu jaje u Napulju, Vergilije je pisao da je u istu ugrađeno čarobno jaje, te kada se to jaje uništi, da će se tada srušiti i cijela tvrđava.

U gradu je na mjestu nekadašnje burbonske rezidencije agronomski fakultet.

Mjesta uz Napulj, poznata su po izradi koralja (torre del greci).

Auto cestom iz Napulja, odlazimo do Salerna i preko Batipuglie dolazimo do Santa Checilije gdje spavamo, te busom odlazimo do kraja „talijanske čizme“.

Dana 14. 03. 2004. odlazimo u kompleks hramova Pestum, nekada zvan Posjedonia. To je bila grčka naseobina, značajna zbog 3 veoma dobro očuvana hrama u dorskom stilu. Godine 1968. na ovom je prostoru otkrivena grobnica ronioca. Ovo je mjesto prvo u arheologiji svijeta i to zato, jer se na jednom mjestu našlo zidno, vazalno i muralno slikarstvo i skulpture. Ima i  najljepši arheološki muzej u svijetu. Već u 18. st. ovo je mjesto jedno od najvažnijih mjesta na putu kojim su putovali moćnici da bi vidjeli najvažnija mjesta u svijetu. Ovdje je i slavni njemački pisac Gớthe napisao svoje djelo:“Mjesto gdje limuni cvatu“.

Prošetali smo i glavnom ulicom u Pestumu-via Sacra, starom 26 stoljeća. Kako sam veliki ljubitelj starina, šetnja ovom ulicom me je uistinu veoma imptresionirala.

Osim hramova, posjetili smo i Baziliku s 50 dorskih stupova, koja je kao i hramovi, odlično sačuvana.

Dalje se vozimo još oko 400 km do samog vrha čizme, do grada Puglie, gdje je 10% svjetske proizvodnje maslina.

Stopalo čizme je Calabria koja je nakada, zajedno sa Pugliom bila jedna država. Vozimo se na visini od 1100 m. Dolazimo do mjesta Cosenca, koje je u 13/14. st. bio najbogatiji srednjevjekovni grad, dok je danas izgrađen kao američki grad. Prolazimo i masiv Sile, na 1700 m-najšumovitiji dio Italije. Dolazimo do zaljeva Sv. Eufemije i do luke de Viba, gdje napuštamo kopno. Prolazimo mjesto Šila na kopnu, dok je mjesto Haribda na moru. Trajektom se, pola sata vozimo preko Messinskog tjesnaca. Karta za bus i 33 putnika je 280 eura.

Prvo mjeto na Siciliji je MESSINA, grad sa 250.000 stanovnika.

U gradu je značajna katedrala  podignuta u 12. st. tijekom normanske vladavine. Jedna je od 3 najveće luke u Siciliji, pored Palerma i Catanije. U gradu je značajna i gotička crkva Santa Maria Alemana iz 1194. Godine.

Od Messine do Taormine vozimo se 80 km. Usput, vodič nam priča da je Sicilija centralno položena na Mediteranu. Ima 257.000 km i 5,5 miliona stanovnika. Bila je žitnica još u doba starog Rima. Ovdje su najljepši spomenici Grčke, koji na ovo područje dolaze u 8. st. pr. Kr., te se iskrcavaju u Giardini di Naxos, nalaze se na istočnoj obali, dok je najznačajniji primjer normanske kulture- ribarski gradić Cefalu.

Na ovom se području nalazi i najveći živi vulkan na svijetu-Etna, na 3340 m. Otok je zahvaljujući Etni bogat vodom.

Najveća klasa na otoku koja je maltretirala stanovnike u 19. st. bili su Barni, pa otuda i počeci poznate sicilijanske mafije.

Sicilija je danas autonomna jedinica s vlastitim parlamentom. Na otoku je mješavina naroda. Otočani vrlo pametno koriste velike povlastice EU. Sve je obrađeno, a sicilijanci su najveći izvoznici agruma na svijetu. Poznati su i po vinima od mandula („maresala“), sladoledu i kolačima od sušenog voća („kasate“). Hoteli na otoku su uglavnom na moru, a sistemi liftova, hotele povezuju sa obalom. Svi hoteli imaju bazene. Smješteni smo u hotelu „Cezare palace“ sa 4*, koji pripada jednom od najboljih punktova hotela u svijetu.

Sicilija je poznata po kazalištu lutaka, te obiluje lijepim palačama. Ovdje je živio i kompozitor Bellini, koji je rođen u Cataniji.

Dolazimo i do TAORMINE-prekrasnog gradića koji su osnovali Grci iz Naxosa oko 395. god. pr. Kr., na stijenama 200 m/n m. Sam grad nazvan je „talijanski Monte Carlo“. Najljepši pogled na Jonsko more je s velikog grčko-rimskog amfiteatra građenog u 4. st. pr. Kr. Gradić je smješten u podnožju Etne. U amfiteatru koji je građen u kamenu, malo je originalnih sjedišta iz starog grčkog teatra. Rimljani su produbili teatar radi održavanja cirkusa. Sam teatar leži na hrptu na glavnoj ulici. Danas se ovdje održavaju koncerti, razne priredbe i baletne predstave. Scena je prirodna ( s jedne strane je Etna, a s druge Jonsko more).

Taormina ima dvoja vrata (Messinska i Catanijska). U njoj su karakteristična dvorišta, palače, crkve, cvjetni balkoni i elitne trgovine. Poznata je po keramici. Za otok je karakterističan suvenir “trokut žena s 3 noge.“

Tijekom našeg boravka u ovom krasnom gradu posjetili smo i zgodan park s interesantnim kućicama(dvorcima za ptice).

Posjetili smo i vulkan Etnu. Autobusom smo se vozili do 2000 m, dok je sam vulkan na 3340 m. Na Etni je uvijek dim, te se ne zna kada će izbaciti lavu. Godine 1660, lava je curila sve do mora i pokrila je Cataniju. Smatra se da su to podvodne erupcije. Godine 1923. bila je takva erupcija, prilikom koje je izašlo toliko lave da se zemlja hladila 18 mjeseci.

Kako je tlo na ovom području vulkansko, veoma je plodno, te tu uspjevaja razno egzotično cvijeće (strelicije, kamelije i sl.). Inače Catanija ima 340.000 stanovnika. Danas su tu nalazišta nafte i plina, a sam grad je izgrađen u baroknom stilu. Ovdje je rođen muzičar Bellini i književnik Giovanni Verga.

Prolazimo kroz Santa Venerinu,  mjesto poznato po vinima i rakiji. Prvo je mjesto prema vulkanu Etna. Poznato piće na Etni je „Fuoco di Etna“.

Drugo mjesto kroz koje prolazimo na putu prema vulkanu je Zafranne, u prijevodu šafran. Mjesto je poznato po šafranima i medu.

Nakon Taormine i vulkana Etna, prolazimo kroz rivijeru Kiklopa. Ovdje su Odisejevi mornari opili diva, probili mu oko i otišli brodom. On je za njima bacao veliko kamenje, te se smatra da su tako nastali otočići.

Na našem putu po Siciliji dolazimo do SIRAKUZE koju su 734. pr. Kr. podigli Korinćani. Najstariji dio grada je otočić Ortegia. Na otočiću je hram Apolona-najstariji grčki hram u dorskom stilu na Siciliji(oko 565. god. pr. Kr.).

Zaštitnica Sirakuze je Sv. Lucija koja je bila mučena blizu istoimene crkve iz 304. godine ispod koje su katakombe klesane u kamenu, za razliku od rimskih katakombi, napravljenih u mekanom materijalu-tofu.

U ovom smo gradu vidjeli crkvu u obliku suze. Eto i za postoji objašnjenje. Naime, 50-ih godina 20. st. jedan je radnik htio baciti sliku Majke Božje. Međutim, žena mu nije dala, pa je Majka Božja sa slike pustila suze i na tom je mjestu izgrađena crkva u obliku suze.

Sirakuza je grad sa 125.000 stanovnika . Na brdu Timinite dobro je očuvan grčki teatar u kojem su 472. pr. Kr. izvedeni Eshilovi „Prezbiterijanci“. Teatar je rađen u kamenoj stijeni i mogao je primiti 14.000 ljudi. Nekada je teatar bio natkriven. Nedaleko od teatra je najveći žrtvenik, dug 200 m na kojem se povremeno žrtvovalo i po 400 bikova dnevno.

Na putu do rimskog amfiteatra, koji je napravljen u 3. st. poslije Krista, te je mogao primiti 20.000 ljudi, smješteni su grčki sakofazi. U sredini rimskog amfiteatra je otvor u koji su ulili vodu i simulirali riječne bitke. Da bi brodovi lakše plovili, dno broda su mazali životinjskom masti. Ovaj amfiteatar je treći po važnosti u svijetu, iza rimskog Coloseuma i amfiteatra u Veroni. U njemu su gladijatorske igre trajale neprekidno po 100 dana.

Vidjeli smo i “Dionizijevo uho“-otvor u nekadašnjem rudniku kamena vapneneca kroz koji je tiranin Dionizije osluškivao robove i tako saznavao za njihove tajne pobune.

U kamenolomima su odozgo kopali kamen, naišli su na vodu, te je zbog atmosferskih događanja nastala špilja u obliku uha- 29 m visoka i 65 m široka.

Na putu prema PIAZZA ARMERINA vidimo obrađena polja posađena žitom. Prolazimo uz plantaže maslina, velikih mesnatih kaktusa, te se vozimo uz šume eukaliptusa, koji su na ova područja doneseni iz Australije.

Piazza Armerina osnovana je u vrijeme Normana, na visoravni 700 m/n m, 35 km od grada Emme. Kuće u gradu su u boji meda. Moderni dio grada izgrađen je s kipovima i fontanama, a nalazi se u nizini. U centralnom dijelu novog dijela grada, dva puta godišnje se održava centralna fešta na kojoj se stanovnici grada oblače u sredovjekovne odore. Nekoliko km od grada je rimska vila s prekrasnim mozaicima koji prikazuju prizore iz lova, ribolova i svakodnevnog života. U vili ima 4000 m mozaika, koji su prilično dobro sačuvani, jer se brdo, ispod kojeg se nalazi vila zbog poplava urušilo i zatrpalo vilu muljem. Danas je potpuno očišćena od blata i pokrivena plastičnim krovovima. To je ogroman prostor koji je nakada imao bazene, velike spavaonice, vlastiti vodovod, kupke, veliku blagovaonu i jedinstveni sustav grijanja koji se zvao „Romana del casale“. Vila je bila podignuta između 330. i 360. god. poslije Krista. Jedan od mozaika u vili prikazuje djevojke u odjeći sličnoj današnjim bikinijima koje vježbaju pomoću atletskih naprava. Značajan mozaik u vili je i onaj koji prikazuje dječake koji love ribu i delfine.

Uz prekrasne taktove Bellinijeve opere „Norma“ (arija „Casta diva“), u izvedbi Marije Calas i predivno obasjane dorske hramove, u večernjim satima ulazimo u AGRIGENTO-dolinu hramova, kojih je nekada bilo 10, a danas je sačuvano tri hrama. Na ova su područja došli doseljenici iz Gale koji su ranije naseljavali Rodos. Najveći hram na području Agrigenta ima 113 m dužine, dok je visina stupova 80 m. Unutar tih stupova su bili kipovi Titana, visoki preko 8 metara. Danas je ostao samo jedan kip, koji je u ležećem položaju. Ovo je najljepši dorski hram, a zove se „Concordia“. U 6. st. je bio pretvoren u bizantsku crkvu, pa je stoga tako i sačuvan. Hram je napravljen u 5. st. Svi su hramovi bili ožbukani i ofarbani. Danas je ostao samo žuti kamen-pješčanik.

Drugi po očuvanosti je „hram Junone“.

Na aleji hramova, dugoj 1,5 km su udubine u zidovima. To su grobovi kršćana. Na ovom području jedan je Englez sagradio vilu i poklonio je. Danas je  u prostoru te vile direkcija centra. U Agrigentu je rođen Eupedoklo. Pirandello je ovdje napisao „Šest lica traže autora“.

U aleji hramova nalaze se i masline koje potječu još iz Kristova doba, te žrtvenici. Na kamenima se nalaze udubine u obliku slova „U“ u koje su stavljali užad, te tako vukli kamenje za izgradnju hramova. Od trećeg hrama, ostali su samo stupovi.

U veljači ovdje cvatu mandule, pa se kaže da je to „snijeg Agrigenta“.

Prolazimo pokraj lokaliteta S a l i n u t e, danas najveće arheološke zone u kojoj se uređuju i obnavljaju porušeni hramovi.

Dolazimo do SEGESTE-trećeg najljepšeg dorskog hrama na svijetu. Do hrama vodi aleja stepenica uz koje su posađene agave. Hram je napravljen 420. god. pr. Kr. Ima 36 stupova.

Odlazimo prema PALERMU-gl. gradu Sicilije, koji ima 800-900.000 stanovnika. U samom gradu susrećemo kulture od Kartažana, Rimljana i Bizanta. Grad je poseban u doba Arapa, koji su stvorili kulturu vrtova i navodnjavanja.

Grad ima 180 crkava, te lijepih muzeja (naročito se ističe arheološki muzej). Pored toga, ima i privatnih muzeja i palača koje se mogu i posjetiti. Palermo ima i aerodrom, a u gradu se gradi i metro. Jedna je od 3 najvažnije luke Sicilije. Grad poput školjke leži u zaljevu kojeg štite planine. Cijeli grad povezuje jedna glavna ulica koja ima nekoliko naziva. Glavna trgovačka ulica je Via Roma. Blizu našeg hotela „Yolly“, na samoj obali, sa 4* u kojem smo bili smješetni, nalazi se villa Giullia i botanički vrt, jedna od značajnih institucija u gradu. Jedan od ulaza u grad su i stara vrata Sv. Agate.

Naš dalji put vodi do MONREALE, koji leži na obroncima Monte caputa. Ima 25.000 stanovnika. Udaljen je 8 km od Palerma. Nije bio osnovan kao grad, već kao benediktinski samostan. Tu je bilo kraljevsko lovište, pa se stoga i zove Kraljvsko brdo-Monreale. Danas je to biskupija. Mjesto je čuveno po katedrali iz 12. st. Ima preko 6500m mozaika na zidovima katedrale, koja je 40 m široka i 102 m dugačka. Gradnja katedrale trajala je 4 godine, a samo ukrašavanje 8 godina. Navedna je katedrala najbogatija na Siciliji.

Raspored mozaika u katedrali je točno uređen. U centralnoj lađi je Stari zavjet, a u lateralnim dijelovima-Novi zavjet. Prezentacija Krista odgovara bizantskim kanonima. Položaj prstiju (2 bitka Kristova i 3 prsta koja označavaju Sv. Trojstvo.) Na liku Krista je tunika, purpurne boje-što je boja božanstva i plavi plašt koji označava ovozemaljski život. Majka Božja je žena koja je obučena u božanstvo. Raspon između Kristovih ruku je 12 m, dok je nos Krista dužine 1,20 m. Ova katedrala je najljepši primjerak normanske arhitekture u svijetu.

Nakon  Monreala, otišli smo pogledati dio kraljevske palače. Ovdje se nalazi Capella Palatina –najposjećenija crkva u Palermu, koja je nekada bila osobna kapela kralja. Mozaici u kapeli sežu u 1134. god. U kapeli je isti raspored mozaika, kao i u katedrali u Monrealu. Gradnja kapele trajala je 6 godina. Dužina kapele je 30 m i ista ima 3 lađe. Osnova je drvo koje su dubili i farbali. Ovakva tehnika obrade drveta preuzeta je od Perzijanaca (minijature-scene u nišama arabeske, egzotične životinje i sl.). To su motivi na koje nailazimo na arapskim ćilimima.

Nakon Capelle Palatine, odlazimo do katedrale koja je sagrađena 1182. u obliku 4 tvrđave. Tijekom stoljeća doživjela je mnoge adaptacije. Ulaz u katedralu je iz 15. st. U vrijeme kada se gradila katedrala, na ovom su mjestu pronađeni ostaci stare džamije. Ovdje je sjedište nadbiskupa koji su imali titulu kardinala. U katedrali su sarkofazi Hoenštanferovaca, te kip Majke Božje koji je radio Laureana. Tu je i grob Sv. Rozalije-zaštitnice Palerma, koja je 1634. grad oslobodila kuge. Sarkofag je od srebra, težak 500 kg.

Dalje nas put vodi do Trga sa fontanama četiri godišnja doba, te crkve Sv. Ivana koja je imala oblik grčkog križa, ali je produžena, pa danas ima oblik rimskog križa. Posjećujemo i Teatro Massimo (ulaz je 3 eura). To je treći po veličini teatar u Europi (prvi je u Parizu, drugi u Beču i treći u Palermu). Otvoren je 1897. godine predstavom „Falstaf“. Napravljen je u liberty stilu s cvjetnim dekoracijama. Zauzima površinu 1730 m. U unutrašnjosti su originalna ogledala i lusteri od murano stakla. Ima 6 loža, a u sredini je kraljevska loža sa 27 mjesta. Ovdje, i na galeriji je najbolja akustika. Na stropu je centralna kupola, koja je fiksna, dok se ostale mogu otvoriti. Nekada je teatar primao  3500 gledalaca, a umjesto stolica su bile klupe, dok su danas u teatru fotelje koje mogu ugostiti 1200 osoba. Gledalište ima 480 m, dok je 3x od gledališta veća pozornica, tako da na njoj odjednom može biti cijela postava „Aide“ (2000 ljudi na slonovima). Kazalište se renoviralo 30 godina, a prva izvedba nakon renoviranja, bila je postava opere „Aida“. Pozorica se može i spustiti. Gledalište je nagnuto 46˚. Ovdje se danas održavaju i koncerti.

Nadalje posjećujemo „Malu koncertnu dvoranu“-gdje su nekada dolazile žene. Tu je sada dvorana za probe, a u njoj se održavaju i manji baleti i komorne predstave. Dalje posjećujemo „Dvoranu jeke“ koja je razdijeljena na 14 drvenih vrata- radi akustike, od kojih je 7 pravih vrata, dok je 7 imitacija. Dolazimo i do „mjesta na koje je plemstvo dolazilo kočijama“, te išlo u lože na 4 kat  teatra.

Naš nas put dalje vodi do malog ribarskog mjesta CEFALU, u kojem turističku atrakciju predstavlja nedovršena normanska katedrala iz 12. st. Mjesto ima 15. 000 stanovnika. Katedrala je smještena na vrhu obronka, a ulice se terasasto pružaju prema plaži. Katedralu je kao zavjetnu crkvu dao sagraditi Ruger II, koji je na ovom mjestu preživio brodolom. Katedrala je građena od 1131. kao crkva-tvrđava, a dovršena je 1240. godine. Apsida je ukrašena mozaicima, a ulaz u crkvu je iz 15. st., građen u renesansnom stilu.

Dana 19. 03. 2004. navečer, brodom-trajektom „Vicence Florio“, iz Palerma odlazimo prema Napulju. Smješteni smo u dvo-krevetnim vanjskim kabinama, te uživamo u sadržajima ovog krasnog trajekta koji je građen 1999., te ima 8 paluba, od kojih su dvije za vozila.

20.03.2004. odlazimo na izlet u POMPEJE koji su najtočnije svjedočanstvo rimske civilizacije. Dana 24. 08. 79. poslije Krista bila je erupcija Vezuva, koja je trajala dva dana. Pogodila je Pompeje, Herkulanum i Stabiu. Pepeo visine 8 m, prekrio je te gradove, a iskapanja su počela tek u 18. st. za vrijeme Karla III Burbonskog. Bili bi sačuvani cijeli gradovi, da krovovi nisu bili od drveta, te ih je lava spalila. Pod pepelom su ostala konzervirana velika javna kupališta, zgrade i privatne palače. Već tada su poznavali vodovod. U to vrijeme, Pompeji su imali 25.000 stanovnika. U izgradnji samog grada vide se veliki kameni blokovi, vulkansko kamenje i trokutaste cigle. Na zgradama nailazimo na ostatke crvene i žute boje čiji kemijski spojevi nisu otkriveni, te se boja na nekim mjestima uspjela i do danas održati. Prolazimo kroz glavnu trgovačku ulici starih Pompeja „Via abodanca“-to je nekada bila ulica obilja s mramornim trgovinama. Grad je 69. god. poslije Krista pogodio potres. Počeo se obnavljati, no obnovu je prekinula erupcija Vezuva 79. godine. Nastao je mrak, a što je veoma lijepo opisao Plinije. U stare se Pompeje ulazi kroz „Porta marina“. Izvan zidina grada su bili hoteli, u kojima su spavali oni koji nisu na vrijeme, dok se zidine nisu zatvorile, stigli u grad. Porta Marina vodi do Foruma. Krasno su sačuvani „Apolonov hram,“ “Jupiterov hram“, te „kuća Fauna“ s brončanim kipom u atriju. Od drugih građevina, značajan je „amfiteatar“ koji je mogao primiti 5000 gledalaca. Vidjeli smoi „kuću Verdi“ sa krasnim freskama u crvenoj, žutoj i crnoj boji. Nadalje u starim smo Pompejima vidjeli i „javne kuće“ koje su se gradile u cik-cak liniji da se ne vidi tko u njih zalazi, a putokaz do istih su „falusi“ ugravirani u cestu.

Iza starih Pompeja odlazimo u centar novih Pommpeja u kojima posjećujemo crkvu Majke Božje od krunice. Ovdje kupujem jedan zgodan prstenčić od koralja.

Dolazimo do MONTE CASINA-najvažnijeg samostana kršćanstva i točke zapadne civilizacije. Ovdje je 529. godine rođen Sv. Bernard koji je 547. umro u Opatiji. Tu je osnovan prvi red benediktinaca. Njihov moto je „Ora & labora“-uči i radi. Samostan je više puta porušen, ali i obnovljen. U kripti, ispod oltara nalazi se grob Sv. Benedikta i njegove sestre Skolastike-osnivačice reda benediktinki. Skalinada unutarnejg dvorišta koja vodi do crkve, ukrašena je kipovima Sv. Benedikta i Skolastike koje je samostanu poklonio Adenauer.

Na putu prema Ciancano termama prolazili smo pored mjesta Ortega, osnovanog na temeljima rimskog grada, a u kojem su još i danas vidljivi akvadukti.

I tako, završava još jedno lijepo putovanje, na kojem sam upoznala mnogo novih mjesta, te puno toga i naučila.