Pinklec na rame

Uskršnje krstarenje msc „llrica“

Tijekom siječnja 2010. planiram svoje proljetno putovanje. Gotovo svakodnevno, „zaletim“ se malo do Interneta i pronalazim zgodno krstarenje srcem Sredozemlja MSC „Lirica“  u vremenu od 5. 04. – 12. 04. 2010. Na put krećem s mojom dragom prijateljicom Stankom.

Navodim nekoliko osnovnih podataka o talijanskom cruseru „Lirica“ kojim krećemo iz Genove na naše kratarenje. Brod može primiti 1560 putnika i ima 700 članova posade. Kreće se brzinom od 21 čvora. Ima 9  paluba za putnike, te još 3 u kojima je smještena strojarnica i ostali popratni sadržaj koje moraju imati takvi cruseri. Na brodu ima 9 liftova, 2 veća bazena za odrasle i 2 za djecu, te 2 jacuzzi bazena. Ima teretanu, golf klub, prostor za jogging, kozmetički i frizerski salon, saunu, Internet caffe sa 16 kompjutera, 2 restorana, casino, pizzeria gril, disco club, klub za djecu, kazalište i shoping galeriju.

Naš ploveći hotel-MSC Lirica

Stanka i ja smo smještene u unutarnjoj kabini (br. 9120). U cijenu unutarnje kabine od 3.350 kn + 850 kn. za lučke pristojbe uključeno je krstarenje MSC „Lirica“ prema programu, smještaj u odabranoj kabini, 5 obroka (doručak, ručak, užina, večera i ponoćna zakuska), svečana kapetanova večera, cjelodnevna animacija uz zabavni program sa živom glazbom u salonima i barovima, predstave u kazalištu, te ulaznice za kockarnicu i diskoteku, sportske aktivnosti, korištenje fitness dvorane, bazena, ležaljki i knjižnice na brodu, poludnevni izlet u Ajaccio s vodstvom, ukrcaj i iskrcaj prtljage, te usluga pratitelja agencije Atlas Airtoursa preko koje uplaćujemo ovo putovanje.

Figure od voća na Vi palubi broda MSC Lirica

Mogu reći da je animacija, kao i svakodnevne predstave u kazalištu uistinu bila vrhunska. Svakodnevno, nakon večere, koju smo izabrali u 19,00 sati, imali smo oko sat vremena vrhunske zabave u kazalištu, bilo da se radilo o operetnoj, iluzionističkoj, akrobatskoj ili plesnoj predstavi. Pored navedenog, animatori su dali sve od sebe organizacijom i provedbom, između ostalog, vrlo zgodnih i neopisivo humorističnih izbora za miss i mistera Lirice. Kod navedenog, sve je bilo postavljeno s namjerom da se gosti dobro zabave i odmore, „uživajući“ u 70-togodišnjoj MISS i 130-setak kg teškom MISTERU, koji je u plesnoj točci glumio bijelog labuda.

Nakon neprospavane noći 5. 04. 2010. stigosmo oko 8,00 sati u prohladnu, ali suncem obasjanu GENOVU. Genova je glavno mjesto Pokrajine Genova i regije Ligurija. Poslije Marseilla, druga je po veličini luka u Sredozemlju. Grad ima oko 620.000 stanovnika, odnosno, sa širim područjem oko 890,000..

Aktivnost naše grupe od dolaska u ovaj veliki lučki grad bila je svedena prvo na obilježavanje prtljage naljepnicama crusera, a nakon toga na popunjavanje raznih formulara, vezanih  uz prevencije od svinjske gripe, kao i uzimanja raznih naljepnica i drugih „đakonija“ povezanih s dolaskom na sam cruser, te dugotrajnim čekanjem u lučkoj čekaonici, do konačnog poziva za ulazak na brod. U tom periodu uzeše nam i putovnice, a dadoše brodske kartice, ili ti „pesje markice“, kako ih ja nazvah oko vrata, koje će nam služiti kao identifikacione isprave za ulazak i izlazak iz broda, kao i za sva plaćanja na brodu.

Dakle, nakon čekanja od gotovo 5 sati, u ranim popodnevnim satima ulazimo u naš cruser, a ljubazni stjuart dovodi nas do naše kabine na 9-oj palubi broda. Čekamo dostavu prtljage, koja ubrzo dolazi, ali bez moje crne torbe sa žutim slonićima, koju kupih pred dvije godine u Sri Lanki. Ljubazni stjuart, koji je zadužen za našu kabinu, uvjerava me da će sva prtljaga ubrzo biti dopremljena. Stanka odlazi na recepciju, te uz velike količine drugih torbi, pronalazi i moju sa slonićima. Nije bila dopremljena u kabinu, jer se putem odlijepila naljepnica. U međuvremenu, ulazimo u kabinu i na TV-u nalazimo zgodnog slonića napravljenog od ručnika. Zaista zgodno.

Preko brodskog razglasa obaviješteni smo, da u 16,30 imamo vježbu, te da svi moramo u kabinama potražiti prsluke za spasavanje, montirati iste na sebe i postaviti se na označena mjesta na palubi. Eto, dođeš na par dana na odmor i opet moraš raditi. Dakle, u označeno vrijeme otvaraju se vrata kabina i gosti opremljeni prslucima od stiropora odlaze na označena mjesta na palubu. Naš je sektor F. Tamo nas poslagaše na način da su u prvom redu djeca, pa ženski dio, pa muški dio. Ne daj Bože neke kalvarije, to je redoslijed po kojem se vrši spasavanje. U stavu mirno odstajasmo oko pola sata, dok nas po brodskom običaju nisu isfotografirali, te nas nakon toga pustiše na odmor u kabine.

Pored navedenog, pri ulasku na brod obaviješteni smo, da se, ukoliko to vremenske prilike budu dopuštale, (znači, ako ne bude jakog vjetra, jer cruser stoji na otvorenom moru, a do luke voze brodski čamci, koji inače služe za spašavanje), u 18 sati navečer organizira večernji izlet u prekrasan mali talijanski gradić PORTOFINO za 13 eura, udaljen 15 N.m. od Genove. Normalno da Stanka i ja uplaćujemo taj izlet, te se zajedno s većinom putnika s broda ukrcavamo na brodske čamce koji nas dovoze do lučice u Portofinu. To je malo ribarsko selo u pokrajini Genova na talijanskoj rivijeri. Zaista vrlo simpatičan, romantičan i veoma čaroban gradić, naročito uvečer, kada se upale svjetla. Gradić okružuje luka koja se smatra jednom od najljepših na Mediteranu.

Od glavnih znamenitosti u gradiću nailazimo na kip Krista koji je postavljen 29. 08. 1959. u uvali na dubini od 17 m za zaštitu ribara i ronilaca. Na brdu, iznad gradića, smješten je dvorac Brown iz 16 st. U samom središtu grada nailazimo i na crkvu sv. Martina iz 12. st. sa prekrasnim raspelima od školjaka i sedefa, te župnu crkva Sv. Georga sa krasnim ulaznim vratima, te interesantnim mozaicima, napravljenim od bijelo-crnih kamenčića na platou ispred crkve.

Naš put dalje vodi prema 171 N.m. udaljenom AJACCIU na otoku Korzika sa 60.000 stanovnika.

Korzika je po veličini četvrti otok u Sredozemnom moru i Francuska pokrajina koja se sastoji od dva departmana (Corse-du –Sud i Haute-Corse) stvorena 1975. kada je jedinstveni departman Korzika podijeljen na dva dijela. Od 1991. otok ima status teritorijalnog kolektiva koji se sastoji od 3 organa. To su: Izvršno vijeće Korzike, Skupština i Ekonomsko i socijalno vijeće Korzike. Sam otok je dug 183, a širok 85 km², te ima 260.000 stanovnika.

Otok je udaljen oko 200 km od Azurne obale, a nalazi se zapadno od Toskane i sjeverno od Sardinije. Sam otok ima oko 1000 km obale i više od 200 plaža. Većinom je planinski, a najviši vrh je Monte Cintur na visini od 2710 m. Na samom otoku postoji još 50-ak vrhova čija je visina veća od 2000 m.

U gospodarstvu glavnog grada Ajaccia najviše je zastupljen turizam i ribolov. Poznat je po proizvodnji cigara i makarona, dok su glavni izvozni proizvodi drvo, limuni, koža i kesten. Poznato je pivo od kestena „Pietra“. Ostale vrste piva su: „ Kolombo“ i „Serena“. Probale smo pivo „Pietra“. Mogu reći da je vrlo fino i jače je od našeg piva (ima 6,5% alkohola). Pored piva, poznat je i liker od anisa -„Pastiz“.

Među znamenitostima grada je „Hotel de Vill“-gradska vijećnica, vrlo blizu luke, u čijem se prizemlju u dopodnevnim satima nalazi ribarnica. Do samog centra grada dolazimo prolazeći Trgom palmi sa skulpturom Napoleona. Kipova koji prikazuju Napoleona u gradu nailazimo na svakom koraku. Uglavnom, prikazuju ga kao rimskog cara. Na Trgu Dijamanata je veliki kip Napoleona na konju, a okolo su kipovi njegovo četvero braće, dok je na jednom vidikovcu, do kojeg vodi nekoliko desetaka stepenica, Napoleon prikazan kao vojskovođa. Na Trgu Palmi je i Kip Bogorodice – zaštitnice grada, koja je grad u 16. st. zaštitila od kuge. Karakteristična je i zastava Korzike koja je bijela sa crnom glavom maura na kojoj je bijeli povez.

Od drugih znamenitosti u gradu je i katedrala iz 17 st., u koju, unatoč našoj želji da pogledamo unutrašnjost, nismo mogli ući, jer je bila konstanto zaključana. Posjetili smo i rodnu kuću Napoleona, koja je pretvorena u muzej.

Iz  Ajaccia krećemo u 13,00 sati na put prema 188 N.m. udaljenoj rimskoj luci CIVITAVECCHIA u koju stižemo 7. 04. 2010. oko 8,00 sati ujutro. Dok većina naše grupe odlazi na cjelodnevni izlet u Rim-glavni grad Italije, a kako smo isti posjetile nedavno, Stanka i ja ostajemo u Civitavecchii. To je grad i općina u središnjem dijelu regije Lazio. Nalazi se 80 km sjevero-zapadno od Rima. U prijevodu „civitaveccia“ = stari grad. Luka je izgrađena u 2. st. u vrijeme cara Trajana, a u 16 st. izgrađena je utvrda Michelangelo, Veličina utvrde je 100 x 82 m, ima 4 kule s promjerom od 21 m. Glavne kule su osmerokutnog oblika sa stranicama od 12 m. Debljina zidova je 6-7 m.  Utvrda je građena preko drevnih rimskih građevina.

Pored utvrde, u gradu je značajna i katedrala Sv. Franje Asiškog koju su podigli franjevci preko male crkvice koja je izgrađena 1610. godine. Sadašnja građevina, u barokno-neoklasičnom stilu, podignuta je u 18 st.

Civitavecia-šetnica

U rano popodnevnim satima vraćamo se prema brodu, te popodne, odlazimo do bazena na brodu, ne bi li uhvatili malo bojice. Isplovljavamo u 19 sati da bi u 7,00 sati ujutro bili u 177 N.m. udaljenom SALERNU.

Salerno je glavni grad pokrajine Katanija u jugo-zapadnoj Italiji. Nalazi se u istoimenom zaljevu na Tirenskom moru. Ima 330.000 stanovnika. Sličan je Napulju, a važan je za izvoz drva i automobila. Grad se nalazi na rivijeri Amalfi na Tirenskom moru, na kojoj se, pored ostalih nalaze poznati gradovi Amalfi, Positano i drugi.

Grad je poznat po  tome što je ovdje osnovano najstarije sveučilište u Europi-Schola Medica Salernitana. Odnosno najvažniji izvor medicinskog znanja u ranom srednjem vijeku.

Gospodarski razvoj Salernna temelji se na pružanju usluga u turizmu. Tome pridonosi sam smještaj grada, u blizini kojeg su smještena 3 značajna turistička odredišta (Pompeji, Paestum i Positiano)-www.

Velika većina naše grupe odlazi na izlet u 43 km udaljen arheološki lokalitet Pompeje, a koje sam detaljnije opisala u mom putopisu po Siciliji.

U 13,00 sati popodne odlazimo iz Salerna u 309 N.m. udaljenu La Goulette-luku Tunisa, udaljenu svega 5 km od istoimenog glavnog grada države Tunis u koju stižemo sljedeće jutro tj. 9. 04. 2010. u  7,00 .

Na samom pristaništu brod dočekuje nekoliko deva s vodičima-uglavnom pripremljenih za slikanje s turistima namjernicima, poglavito onima kojima je to prvi susret s Istokom, te nekolicinom svirača koji nacionalnom glazbom Tunisa žele dobrodošlicu pristiglim turistima.

Sama luka je 15 min. udaljena od glavnog rada Tunisa, a sa istim je povezana TGM željeznicom. Lukom dominira utvrda-kazba iz 16. st., izgrađena za vrijeme Charlesa I. Španjolskog. Prvo je bila španjolska tvrđava, a nakon toga turski zatvor. Posjećujemo ostatke rimskog aquadukta koji se nalazi u neposrednoj blizini luke, a sa kojeg se lijepo vidi panorama glavnog grada. Nakon toga odlazimo na arheološki lokalitet Kartage.

Kartaga je antički grad i država na sjevernoj obali Afrike smještena u neposrednoj blizini Tunisa. Osnovali su je fenički trgovci iz Tira, a tijekom trećeg punskog rata uništili Rimljani.

Sam grad imao je masivne zidine duge 37 km, veći dio kojih je bio smješten na samoj obali. Obrambeni sustav zidina sastojao se od tri dijela: jarak sa nasipom, manjeg zida i glavnog zida u kojem je živio dio Kartaške vojske, te konji i slonovi. Pored ovih ogromnih zidina, grad je imao i velika nadzemna i podzemna groblja, sakralna područja, tržnice, te kulturne objekte knjižnice kazalište i sl.

Jedna od zanimljivosti nekadašnje Kartage, bila je da su njeni stanovnici, kako bi uštedili novac, svoje kuće oblagali nekom vrstom žbuke, tako da su izgledale kao da su izgrađene od skupocijenog mramora.

Prvo posjećujemo najstariji dio Kartage  sa ostacima iz doba Feničana, a nakon toga odlazimo do ruševina današnje Kartage, gdje se zadržavamo na lokalitetu na kojem su nekada bile krasne Antonijeve terme iz druge polovine  drugog stoljeća, čiji nekadašnji izgled možemo vidjeti  na maketi koja se nalazi na toj lokaciji.

Stanka i moja malenkost na ruševinama Kartage

Nakon Kartage posjećujemo gradić Sidi Bou Said, 20 km udaljen od glavnog grada Tunisa. Ime je dobio po Abu Saidu ibn Khalefu, muslimanskom vjerskom vođi, koji ovdje, krajem 12. i poč. 13. st. uspostavlja svetište. U 18. st. brojni bogati građani Tunisa u gradu grade svoje rezidencije.

Grad je sa svojim karakterističnim bijelim fasadama, plavim vratima i prozorima, prepun raznih lokalnih suvenira koji se mogu kupiti u glavnoj ulici, te  predstavlja turistički mamac brojnim posjetiteljima. Na vrhu glavne ulice dominira kavana, stara preko 200 godina u kojoj se možete počastiti nezaboravnim čajem s pinjolima. Grad je poznat i kao grad umjetnika, jer su mnogi poznati umjetnici posjetili ovaj gradić, ili su boravili u njemu( kao npr. Paul Klee, Gustave-Henri Jossot, August Macke i dr.).

Sidi Bou Said-fontana s golubovima i kiticama jasmina

Prije odlaska u shoping u glavnoj ulici, posjećujemo jednu manju destileriju u kojoj nam drže kraće predavanje i pokazuju način izrade parfema od jasmina-nezaobilaznog tuniskog cvjeta, koji  vam u malim buketićima prodaju na svakom koraku.

Ispraćeni obilnijom kišom odlazimo u 448 N.m. udaljenu Palma de Mallorcu, na otočju Baleari, u koju stižemo 10. 04. 2010. u 14,00 sati.

Baleari su španjolska autonomna zajednica sastavljena od otoka istoimenog arhipelaga u Sredozemnom moru nasuprot istočne obale Pirinejskog poluotoka. Na otocima živi oko 1 milion stanovnikaod kojih je oko 16% stanaca.,

Na Balearima su španjolski i katalonski službeni jezici, no većina službenih dokumenata je samo na katalonskom jeziku. U turističkim se mjestima govori engleskim i njemačkim jezikom,

Mallorca je najveći otok u Španjolskoj. Kao i drugi balearski otoci i Mallorca je poznato turističko odredište. Glavni grad otoka je Palma de Mallorca osnovana kao rimski logor nazvan Palamarija Grad ima 400.000 stanovnika, a pred 10 godina, u gradu je osnovano sveučilište koje ima sve studije, osim medicine.

Od znamenitosti, u gradu se ističe katedrala iz 14. st. građena u gotičkom stilu, te veoma lijepa zgrada gradske vijećnice ispred koje je vrlo interesantno stablo masline, staro više od 600 godina. Gradom inače voze kočije s konjskom zapregom. Grad je poznat i po umjetno proizvedenim biserima.

Prije posjeta samom glavnom garadu otoka, odlazimo do simapatičnog sela Valdemosa na 330 m nadmorske visine. Putem do sela, prolazimo pored krasnih maslinika u kojima su se nalaze stare masline, neke čak i starije od 1000 godina. U mjestu se nalazi lijepi kartuzijanski samostan iz 14. st. Unutar samostana je crkva u čijoj kupoli je freska koju je naslikao monarh koji je živio u tom samostanu- Manuel Bayo. U sastavu samostana je i najstarija apoteka u Europi, te knjižnica s mnoštvom knjiga o astronomiji. Nekoliko ćelija u samostanu su 1838. iznajmili Schopin i njegova ljubavnica George Sandes koji su ovdje živjeli od 20. 12. 1838. do 11. 02. 1839.  Priča kaže da je za vrijeme boravka u samostanu Schopen dva puta vidio fantoma. To je u stvari bio monarh koji je radio u apoteci, pa je vidjevši ga po noći u prostoru samostana, Schopen mislio da je duh, jer je bio obučen u bijelu odoru. Monaški svećenici su morali napustiti samostan u Valdemosi koji je pretvoren u muzej. U jednoj od ćelija prikazano je i kako je izgledala soba u kojoj su živjeli monasi. U vrijeme dok je ovdje bio samostan, svaki je monah na raspolaganju imao 3 sobe i vrt .

Ispred samostana je kip Schopena. Svi se poslikasmo ispred kipa dodirujući Schopenov nos, jer vlada mišljenje da ćete ostati zdravi ukoliko dodirnete Schopinov nos, koji je od silnog dodirivanja posve izglancan.

Iz Palma de Mallorce isplovljavamo oko 21,00 sat, te krećemo prema 294 N.m. udaljenom Toulonu u Francuskoj, u koji stižemo 11. 04. 2010. oko 15,00 sati.

TOULON je grad i mediteranska luka na jugu Francuske, 80 km jugoistočno od Marseila. Grad ima oko 500.000 stanovnika. Važan je centar brodograđevne industrije, ribarstva, proizvodnje vina, papira, cigareta, obuće i elektronike. U gradu je stacionirana francuska ratna flota.

Tulon-trg

Iz luke Toulon odlazimo na izlet u rodno mjesto francuskog slikara Paula Cezanna- Aix-en Provence, mjesto udaljeno 80 km od Toulona. Cezanne je nazivan ocem modernog slikarstva, a ostavio je opus od 1634 djela, od čega 805 slika, pretežito crteža, akvarela i slika u ulju. Najčešće teme njegovih djela su portreti, pejsaži i mrtve prirode.

Mjesto je vrlo simpatično sa velikim brojem lijepih palača i krasnom katedralom. Od suvenira, poznati su zrikavci, napravljeni od porculana u raznim veličinama. Međutim, kako je bila nedjelja popodne, kada smo posjetili ovaj lijepi gradić, sve je bilo zatvoreno, tako da, osim nekih čokoladnih bonbončića, niti jedan suvenir nismo mogli kupiti. S obzirom da je vrijeme bilo poprilično hladno, vjetrovito i kišovito, nakon kraće šetnje, odosmo u naš autobus i nakon toga na brod.

Ovo je ujedno i posljednji izlet na našem krstarenju. Oko 20,00 sati isplovljavamo iz Tuolona i odlazimo prema Italiji, konkretno u luku ukrcaja Genovu u koju stižemo ujutro 12. 04. 2010. oko 9,00 sati.

U luci nas, nakon iskrcaja, dočekuje autobus koji nas vozi prema 800 km udaljenoj Hrvatskoj.

Eto, još jedno lijepo putovanje je iza mene, a do sljedećeg putovanja, srdačan pozdrav svima…….

Next Post

Previous Post

Leave a Reply

© 2019 Pinklec na rame

Theme by Anders Norén

Scroll Up