Pinklec na rame

Festival narcisa

Proljeće je. Kamo krenuti, nego u prekrasnu Austriju na slavlje narcisa od 30. 05. do 1. 06. 2003. Ponovo s agencijom „Burg“ uz prisutnost vodiča- simpatičnog Damira Šimanovića i ovaj puta vozača Ivana s prijevoznikom „Eni con“.

Dolazimo do pokrajine Salzkamerhut (u prijevodu dobro carskog ureda za sol). Ovdje se nalaze veliki rudnici soli koji se mogu eksploatirati još nekoliko stotina godina. Ova pokrajina je nastala tako da je prilikom povlačenja mora i stvaranja Alpi, u usjecima ostalo velike količine morske vode, koje su se isparile. Tu su glavni rudnici soli, koji su naročito bili razvijeni u srednjem vijeku, u doba vladavine Habsburgovaca. Ovdje je bila riznica bijelog zlata (soli), a sol se eksploatirala od prije 4000 godina.

Sazkamerhut je cjelina zatvorena mnogim jezerima. To je veoma interesantna turistička atrakcija u kojoj zbog šuma i visokih planina nije tako vruće. Prolazimo kroz masiv Dahštajna (visine preko 2000 m). Zbog pogodne klime i jezera, već u rimsko doba su se u ovim krajevima gradile vile, a u doba Habsburgovaca gradile su se lovačke kuće.

Općenito, ovdje je zimski turizam izjednačen s ljetnim (ljetno sanjkanje po livadama, jahanje, splavarenje, šetnje, vožnje žičarama, planinarenje, posjeti rudnicima, crkvama, muzejima i sl.).

Dolazimo do SALZBURGA. Salzburg je najveća utvrda. Gradnja je trajala nekoliko stoljeća, a dovršena je u 17. st. Grad ima 150.000 stanovnika i četvrti je po veličini u Austriji. To je grad muzičke umjtnosti. Oko grada ima 20-ak dvoraca sa krasnim parkovima, koji su većnom u privatnom vlasništvu.

Salzburg – Vrtovi dvorca Belvedere

U gradu smo vidjeli sveučilište koje je osnovano 1612. Posjetili smo grob Mozartove majke, oca Leopolda i žene Konstanze. Posjetili smo i katedralu u koju može stati 10.500 ludi, a koja je duga 109 m, te franjevačku univerzitetsku crkvu  i crkvu Sv. Petra pored koje je najstariji restoran, star 1000 godina, koji je izgrađen u stijeni.

Nedaleko od Salzburga- Marcus Iticus von Höinen podigao je dvorac Helbrun.

Vrtovi dvorca Helbrun

U doba Marcusa Iticusa, dvorac Helbrun je bio lovište gdje su se uzgajali jeleni, a kasnije i druge životinje. U dvorcu je najinteresantniji vodeni park(štrcanje vode i špricanje ljudi-tako se nadbiskup šalio sa svojim gostima). U vrtu dvora je mali amfiteatar ispred kojeg je kameni stol sa stolicama za goste. U stolu i stolicama, osim one na kojoj je sjedio nadbiskup, ugrađen je mehanizam za štrcanje vode. Gosti su se po dvorskoj etiketi smjeli ustati od stola, tek kad se ustao knez, odnosno nadbiskup, te im je, do tada voda “oplahivala njihovu velepoštovanu“.

U vrtu dvorca je najveće mehaničko kazalište iz 1750. godine. Naš vodič nam priča da je u vrijeme gradnje tog dvorca u modi bilo građenje špilja-grota, te je i dio dvorca, poglavito u vrtu građen u formi grota.

Vozimo  se uz jezero Mond see u čijoj se crkvi ženio par iz filma „Moje pjesme, moji snovi“. Dolazimo do jezera Wolfgang see, na 600 m/n m, te se nakon toga vozimo prema Bad Ischlu, koje je u lovnom području okruženo planinama.

Dana 31. 05. 2005. klinastom željeznicom, starom 110 godina odlazimo na vrh Schafberg, visine 1783 m. Ispod njega je idilično turističko mjesto Wolfgang see, u kojem su sami hoteli. Nekada, to je bilo mjesto hodočasničkog turizma. Nakon povratka sa vrha Schafberg, posjećujemo gotičku župnu crkvu u St. Wolfgangu.

St. Wolfgang – Ulaz u hotel kod bijelog konja

Iz mjesta Wolfgang see, brodićem odlazimo do mjesta Ströbl, od kuda autobusom ponovo odlazimo u Bad Ischl gdje posjećujemo carski dvor koji je car Franjo Josip poklonio svojoj supruzi Sisi. To je bila lovačka kuća u kojoj je Franjo Josip potpisao proglas za početak I. svj. rata. U ovom dvorcu, Franjo Josip je 60 godina provodio odmore. U dvorcu ima 2000 lovačkih trofeja sa oznakama kada su i gdje ustrijeljeni medvjedi, divokoze, tetrijebi i druge životinje.

U prizemlju dvorca je nosiljka za roditelje koja je do 1914. godine služila kao preteča taksija. Bogati su se nekada nosili putem nosača u planine na visinu od 2000 m.

Dana 1. 06. 2003., odlazimo prema Bad Aus see u sredjoj Austriji gdje se od 1960. održava festival narcisa. Skulpture od narcisa se rade tako da se na žičane ograde, razih oblika u otvore umeću alpske narcise.

Figure kornjača od narcisa

Nakon što smo pogledali lijepe figure izrađene od alpskih narcisa, prolazimo uz rječicu Draum, značajnu za transport solne rudače. Prolazimo i kroz mjesto Bad gojzern, poznato po proizvodnji gojzerica koje su veoma skupe (500-600 eura).

Na našem putu dolazimo i do Halstatskog jezera-poznatog po rudnicima soli i kulturi. Pod zaštitom je UNESC-a. Jezero je duboko i hladno, i veoma se rijetko zamrzne.

Dolazimo i do Alam see  u kojem je rudnik soli od 1439. godine. Danas se u rudniku proizvede 60 tona soli na sat, dok se nekada cijeli dan otkopalo samo 20 cm. Rudari se voze 5 km od Alam see i dižu se. Rade po 10 sati dnevno od ponedjeljka-četvrtka. Nekada je postojalo i kolo koje su vrtili cijeli dan da bi cirkulirao zrak. Temperatura u rudniku je 7 stupnjeva.

Kapela Sv. Barbare u rudniku soli u Alpen See na 370m ispod zemlje

Dobivamo zaštitne bijele kombinezone koje oblačimo pri ulasku u rudnik soli. Rudnik ima 9 izlaza. Spuštamo se na dubinu od 385m pod zemlju i pješke prolazimo 1077 m.

Za vrijeme II svj. rata Hitler je u Linzu želio otvoriti muzej opljačkanih umjetnina u Europi. Umjetnine je odlučio pohraniti u jednoj prostoriji rudnika soli. Dao je minirati ulaz, da bi se pred kraj rata 1945. uništile pohranjene umjetnine. Međutim upravitelji i radnici u rudniku, su preselili umjetnine i tako ih spasili od uništenja. Vidjeli smo i drvene sanduke, stare 70 godina, gdje su bile pohranjene umjetnine.

Na jednom mjestu u rudniku je i željeznica iz 1889. koja je prošla 10.000 km. U rudniku se nalazi i jezero s jedinstvenom pozornicom na kojoj se ljeti održavaju kazališne predstave, koncerti i vjenčanja. Na klupama uz ovo jezero ima mjesta za 600 ljudi. Jezero je dubine 3-4 m i ima 33% soli. Temperatura vode je 8 stupnjeva. Kada se ugasi svjetlo, vidi se odraz svoda u vodi.

U rudniku dolazimo i do kapele Sv. Barbare-zaštitnice rudara koja je izgrađena 1935. Pozadina oltara izgrađena je od slanih pločica. Vodič nam kaže da vrijedi pravilo:“da onaj tko provede 10 godina u rudniku, je 10 godina mlađi“.

U kapelici Sv. Barbare vidjeli smo i borove grančice koje su tu stavljene pred 3 godine i još uvijek su bile svježe i mirišljive. U kapelici je i slika koja prikazuje Sv. Florijana-zaštitnika vatrogasaca, koju je dala izraditi Marija Terezija od nepoznatog venecijanskog autora. Slika je prekrasno očuvana, a izgleda kao da je sada napravljena.

Usput, navodim i cijene fakultativnih sadržaja koje smo plaćali na ovom putovanju:-dvorac Helbrun( 6 eura); vožnja klinastom željeznicom (20 EURA); ulaz za carsku rezidenciju u Bad Ischlu (9 eura);vožnja brodićem (4 eura);posjet rudniku soli (10 eura). Dakle, ukupno 49 eura. No za sve one ljepote koje smo vidjeli i doživjeli, uistinu se isplati.

Next Post

Previous Post

Leave a Reply

© 2019 Pinklec na rame

Theme by Anders Norén

Scroll Up