Pinklec na rame

Općenito o putovanjima

Da bi širem krugu ljudi koji vole putovati na neki način, barem virtualno, dočarala utiske sa mojih putovanja, odlučila sam se na pisnje bloga.

Osobno, uistinu jako volim putovati, upoznavati nove zemlje, ljude i njihove običaje. Možda je tome u neku ruku pridonio i urođeni gen. Naime, još u majčinoj utrobi (koja je liječnik, ali već godinama u mirovini), svakodnevno sam putovala vlakom u Karlovac, gdje je moja majka u to vrijeme bila na stažu.

Kasnije, kada sam stasala do fakulteta, umjesto da nastavim obiteljsku tradiciju i upišem medicinu(što su vjerujem i svi moji najbliži i očekivali, s obzirom da su mi i pok. otac i majka liječnici), moje je zanimanje za odabir studija krenulo u sasma drugom smjeru. Prvo sam željela studirati povijest i arheologiju, no na majčin savjet: “Dijete, nećeš u doglednoj budućnosti imati nekog kruha u rukama, a zar ćeš  cijeli život hodati po nekim iskopinama tražeći s metlicom u rukama artefakte“. I tako, odabrah pravo (možda i zato jer u prvoj godini ima mnogo povijesnih predmeta).

Završila sam na vrijeme studij i bez nekih naročitih veza i preporuka prvo sam 3 godine radila u gospodarstvu, a nakon toga u tijelima državne uprave u kojima sam većinu vremena radila na poslovima iz područja ugostiteljstva i turizma.

Iako sam od ranog djetinjstva putovala, prvo sa ocem i majkom, a nakon smrti oca sa majkom, pišući ovaj blog ograničiti ću se na zanimljivosti i utiske sa mojih samostalnih putovanja, kojih je bilo podosta u ovih nešto više od 20-ak godina.

Mogu reći da nisam samoživac i da bi veoma rado putovala sa suprugom ili sinom, no oni nisu zainteresirani za takvu vrstu putovanja. Dok suprug preferira planinarenje i skijanje, sin voli, kao i svaki mladi čovjek društvo mladih, koji ne mare za povijest, razglede dvoraca i crkava, već im je u prvom redu u planu zabava i provod.

Napominjem da sam tijekom svojih putovanja pisala putopise koje uz mnoštvo razvijenih slika volim podijeliti sa svojom rodbinom i prijateljima.

Uzimajući u obzir kritike koje mi je sin uputio na sadržaj mojih putopisa navodeći: “Mama, piši o svojim dojmovima, iznosi nešto što će ljude zanimati, a ne kada je i tko što sagradio ili napravio. Sve to mogu danas pronaći na internetu.“

Dakle, a uvažavajući kritike najmlađeg člana moje obitelji, odlučila sam se na pisanje bloga u kojem ću uglavnom iznositi dojmove i zanimljivosti sa svojih putovanja. Međutim, moram napomenuti da su ipak neki članci duži, a neki kraći u mojim putopisima. Naime, željela sam u istima približiti običaje ljudi kao i same zemlje koje sam posjetila.

Uz nadu, da još uvijek postoje osobe koje vole čitati i otkriti nešto novo i zanimljivo, stoga su i moji putopisi tako koncipirani.

Ovom prilikom moram ponovo spomenuti i biti zahvalna mladoj snazi moje obitelji-mom sinu, koji mi je svojim tehničkim znanjem i sposobnostima omogućio prvo da otvorim ovaj blog, te da se isti dopuni slikama i drugim sadržajima u tehničkom smislu, a što samostalno ne bi  mogla izvesti.

Napominjem da odabirem paket aranžmane koje organiziraju turističke agencije. Navedeno je poprilično skupo ukoliko govorimo o paket aranžmanima koje organiziraju turističke agencije u RH. Međutim, gledajući s druge strane, na neki način putuješ“ko kofer“, jer ti je organiziran prijevoz, ugostiteljski dio koji se tiče smještaja i obroka na putu, kao i turistički dio koji obuhvaća razglede i razne priče o ljudima i događajima pojedine zemlje u koju putujemo.

Ovom prilikom navodim da se može proći sigurno 50-60% jeftinije, ako putujete nekom stranom agencijom. No, tada morate uistinu dobro vladati nekim od stranih svjetskih jezika na kojem je organizirano vodstvo. Iako osobno razumijem i služim se stranim jezicima (poglavito engleskim i djelomično njemačkim), ali ipak ne u tolikoj mjeri da bi uspješno uspjela sve prevesti, upisati znamenitosti, slikati i istovremeno i osobno vidjeti ono što se pokazuje.

Eto, zato biram domaće agencije, pročitavši prvenstveno podrobno itinerer putovanja sa svim pojedinostima (od pregleda mjesta sa znamenitostima, cijene, vize, potrebe eventualnog cijepljenja, te drugih formalnosti koje se tiču pojedinog puta).

Prvenstveno, kada putujete putem agencije, ono što čini neko putovanje ljepšim, uzbudljivijim i interesantnijim, to je dobar vodič. Moje osobno mišljenje je da 95% nekog putovanja ovisi o vodiču, njegovom načinu, želji, volji i količini znanja kojom će vam prezentirati ljude, njihove običaje i zemlju koju posjećujete.

Što se tiče smještaja napominjem da je bitno da imate pristojnu sobu sa čistom posteljinom i odgovarajućim sanitarnim prostorijama. Pri tome ističem da zaista nije bitno koda gleda prozor sobe (da li na more, jezero, potok, šumu ili cestu), osim u slučaju da idete na ljetovanje. Naime, u sobi boravite najmanje.

Veoma je poželjno da sobu dijelite sa nekim, jer će vas  ukupni aranžman u svakom slučaju doći od 1000,00 pa čak nekada i više tisuća kuna jeftinije, nego da ste sami u sobi.

Moram napomenuti da u svojih 20-ak godina samostalnih putovanja nisam doživjela nikakve neugodnosti.

Naime, na putovanjema se uglavnom, iako ima i rijetkih iznimaka, susreću ljudi koji većinom dijele ista razmišljanja i poglede kao i vi vezano uz putovanje. Sa većinom ljudi se i sprijateljite, slikate se zajedno, razmijenite adrese, a sa nekima od njih vas i kasnije povezuje lijepo i dugotrajno prijateljstvo, kao što je i u većini mojih slučajeva.

 

Koraljka Ladešić – Masnec

© 2019 Pinklec na rame

Theme by Anders Norén

Scroll Up