Pinklec na rame

Budimpešta i puszta

Ponovo spominjem svoj nemirni avanturistički duh koji me, još jednom tijekom 2002. odvodi van Hrvatske, ovaj puta na dvodnevni izlet, i to dana 9. i 10. 11. 2002. Idem sa sestričnom Nenom u organizaciji „Papageno toursa“, s pratiteljem putovanja gosp. Vladimirom Kveštekom. Odlazimo put gl. grada susjedne nam države Mađarske-Budimpešte. Prolazimo mimo mađarskog mora-jezera Balaton, dugog 77 km, širokog 1,5 km koje se prostire na površini 596 km2. U prosijeku duboko je 3 m. U njega se ulijeva rijeka Zala, kako se zove i glavni grad pokrajine Zalaegerski. Kada razina jezera postane visoka, kod Siofoka se otvore brane. Temperatura jezera ljeti je veoma ugodnih 26˚C, te je isto metom brojnih turista, najčešće Nijemaca i Austrijanaca.

Na našem putu posjećujemo grad Estragon u kojem je crkva dunavskog zavoja. U rimsko doba, grad je bio granica prema Barbarima.

Bazilika

Od znamenitosti u gradu spominjem katedralu Sv. Alberta sa prekrasnom riznicom (biskupske mitre i halje s rukom vezenim raspelima i raspela napravljena od sitnih perlica). U ovom je mjestu rođen mađatski kralj Stjepan I. Tu se nalazi i kraljevski dvorac od kojeg je ostala samo jedna zgrada, koja se nalazi preko puta katedrale.

Sama katedrala visoka je 100 m, s velikom kupolom sa dvije lođe.  Ova je katedrala viša i veća od katedrale Sv. Stjepana u Budimpešti. Građena je u baroknom stilu.

U gradu  je značajan i most koji povezuje Mađarski i Češku. Bio je srušen za vrijeme II. svj. rata. Ostali su samo stupovi. Ponovo je obnovljen i stavljen u funkciju 2001. godine, a ranije se išlo skelom. Na suprotnoj strani, 10-20 km uz Dunav žive Mađari do Bratislave. Ispod katedrale, ukopan u brdo je restoran visine stropa 20 m sa stupovima 1×1 m. Restoran je poprilično skup (obrok bez pića bio je 14 eura ).

Dolazimo do Stendre –umjetničko mjestašce na Dunavu, 20 km od Budimpešte. Sve kuće u mjestu kvalitetno su uređene i namijenjene za odmor i uživanje turista. Od 17. st. u mjestu je sjedište srpske pravoslavne crkve u Mađarskoj. U početku je građena od drva, a obnovljena u  kamenu, tijekom 18. st.

Centralno mjesto u gradu zauzima jedan trg iz kojeg vodi pet ulica prema obalama Dunava.

I tako dolazimo do glavnog grada Mađarske-BUDIMPEŠTE, koja leži na izvorima vruće vode. Ovdje postoji i kupalište Seczenji za 3000 osoba koje je smješteno uz najstariji i najljepši hotel u gradu (hotel „Gelert“-u kojem su odsjedale slavne filmske dive, kao Jane Mensfield, američki predsjdnik Richard Nikson i dr.). Noćenje s doručkom u ovom hotelu u to je vrijme bilo 150 eura.

Budimpešta ima najstariji metro na kontinentu, a drugi u Europi. Prvi je u Londonu.

U gradu je značajna Andrassy utca(ulica) koja je podijeljena na dva dijela. Najpoznatija pješačka ulica je Utca Vaci. Tu je i Keleti-glavni kolodvor. Najskuplji restoran u gradu je „Matijash pince“. Posjetili smo i Citadelu, na kojoj je spomenik slobodi, a to je ujedno i lijepi vidikovac sa kojeg se može vidjeti panorama Budimpešte. Na vrhu spomenika, nekada je bila petokraka zvijezda, koja je nakon 1989., kada se Mađarska konačno oslobodila „ruske čizme“, otpiljena.

Naš put dalje vodi do Szekes Fehervara, važnog raskrižja puteva, koji ima 136 stanovnika, koji su svi Mađari. To je i kraljevski grad (najpoznatiji kralj Geza 907.-972. god.) koji se nakada zvao „kraljevski bijeli dvori“. Smješten je u pokrajini Feri, 10 km zapadno od jezera Fera. Tijekom II. sv. rata 1/3 grada je porušena.

U ovom gradiću značajna je crkva, građena u bizantskom stilu, čije je pročelje od kamena raznih boja.

Tijekom našeg dvodnevnog izleta u Mađarsku boravili smo i na jednom seoskom imanju (tzv. „pustza“) Dakle, obitelj, koja ima 10-ak članova dočekala jeu našu turističku grupu. Po izlasku iz autobusa svakog su slikali, ponudili sa „barach palinkom“ (rakija od breskvi). Nakon toga, dva člana obitelji su svirala, jedan je pjevao, a jedan je goste usluživao kuhanim vinom, dok je žena u krušnoj peći pekla pljacke, koje su turistima poslužene s domaćim kiselim vrhnjem. Iza toga su nas seoskim kolima provozali po imanju. Osobno smo se prošetali, upoznajući stare zanate (jedan od članova obitelji „glumio je kovača“, drugi kožara, treći je bio za tkalačkim strojem), pogledali smo kuće u kojima se nakada živjelo, te vidjeli njihove ovce i krasne konje. U sklopu imanja je i trgovina sa uspomenama na posjet ovom gazdinstvu. Nakon toga odlazimo do vinskog podruma u kojem nas uslužuju domaćim mladim vinom, slijedi ručak i folklorni program u kojem  muški u „lajoškim“ odorama jašu na konjima i izvode razne vratolomije, a iza toga slijede tradicionalni mađarski plesovi. I tako je ispunjen cjelodnevni program od 9 sati ujutro, do 17 popodne, kada odlazimo prema Zagrebu.

Hungary puszta

Next Post

Previous Post

Leave a Reply

© 2019 Pinklec na rame

Theme by Anders Norén

Scroll Up