Nakon prekrasnih putovanja tijekom 2018. godine po južnoj Italiji u proljeće, te tijekom prosinca po dalekoazijskim zemljama Vijetnamu i Kambodži, moj avanturistički duh ne miruje ni u 2019. godini. Listajući internet stranice zagrebačkih putničkih agencija, moju su pozornost privukla dva zgodna kraća putovanja Europom pod nazivima: „Najljepša francuska sela“, te „Nizozemska-Belgija, cvjetna fantazija“. No, kako ni krajem augusta nije garantiran polazak za navedena putovanja, odlučujem se za simpatično 4-tverodnevno putovanje „Alsace-Schwarzwald“ u kojem su uključena i krasna francuska sela Colmar i Riqnewihr. I tako, krajem kolovoza zahvaljujući, između ostaog i suprugovoj donaciji za rođendan i imendan, kod agencije „Azur tours“uplaćujem akontaciju za navedeno putovanje u vremenu od 5.- 8. 10. 2019. god. Organizator navedenog putovanja je turistička agencija „Idea putovanja“ iz Zagreba.
Od kuće, uz nazočnost osobnog vozača u liku mog sina, krećem već u 4,20, jer u 4,45 moramo biti na Autobusnom kolodvoru sa kojeg krećemo u 05 sati. Naš vodič je simpa gosp. Vlado, a prijevotznik „Molnar travel“ iz Bjelovara sa kojima krećemo na put dug preko 1000 km.
U Republiku Sloveniju odlazimo preko graničnog prijelaza Harmica. Na putu se zaustavljamo prema međunarodnim regulama cestovnog prometa svaka 2,5 do 3 sata. Prvo naše zaustavljanje je nedaleko Krškog na benzinskoj stanici. Na odmorištu je i spomenik (3 manje piramide) posvećen palima u Domovinskom ratu. Nakon toga, zaustavljamo se u Austriji, u blizini Salzburga, te dalje vozimo prema Münchenu.
Samo putovanje i unatoč desecima km dugim kolonama (što šlepera, kamiona i osobnih vozila) po auto cestama, proteklo je u najboljem redu. Osobno bi agenciji preporučila da prilikom daljnjih organiziranja ovakvih putovanja nabavi CD-e sa muzikom i pjesmama zemalja kroz koje se prolazi na putovanju. Naime, reprodukcijom takve glazbe doprinijelo bi se boljem i veselijem raspoloženju koje je, nažalost u više navrata bilo narušeno kišovitim i tmurnim vremenom, te neopisivim gužvama na auto cesti. Također, za preporučiti je i prikazivanje više od jednog filma u autobusu na povratku, a kako bi se na neki način odvratio pogled od prenatrpanih cesta, nepreglednih kolona i dužih stajanja na pojedinim lokacijama.
Spora vožnja autoputom rezultirala je dvosatnim zakašnjenjem kako u Ulm, tako i u krajnje odredište toga dana-Kehl.
U ULM, umjesto u predviđenih 15,00 sati dolazimo u 17,00 sati i ostajemo u istom do 19,15. Ulm je veoma lijep grad sa 120.000 stanovnika. Smješten je .u pokrajini Baden Württenberg na rijeci Dunav koja grad dijeli na novi dio koji se nalazi u Bavarskoj i staru jezgru u Baden Württenbergu.
Zbog svoje raznolike industrije, grad je gospodarsko središte. Poznat je po sveučilištu osnovanom 1967. god. na kojem se studira medicina, matematika, ekonomija i inžinjerstvo. Grad sa nešto više od 7.000 studenata spada u manja sveučilišta u Njemačkoj. U gradu je i sjedište Sveučilišta primjenjenjih znanosti koje je kao javna škola inženjerstva osnovano 1960. godine u sklopu međunarodnog programa studija u inozemstvu. Grad ima i javnu knjižnicu sa preko 48.000 tiskanih medija, javno i nekoliko manjih kazališta, te stručni filhamonijski orkestar.
U Ulmu je 1879. godine rođen Albert Einstein. Danas, njegova rodna kuća ne postoji, već postoji samo jedan alternativni spomenik. Grad je poznat i po gotičkoj katedrali (Ulmer Munster) sa najvišim tornjem na svijetu, visine 161,53 m. Iako u gradu ima 34% katolika i 12% protestanata, katedrala je protestantska sa veoma malo ukrasa u unutrašnjosti, dok je izvana građena u gotskom stilu. Od daljih znamenitosti u gradu spominjem kosu kuću (Schiefe Haus) koja je danas hotel, te slikovitu četvrt Fischervietel (ribarska četvrt).
Povijesno gledajući, prvi tragovi naselja na području današnjeg Ulma datiraju od ranog neolitika, oko 5000 god. pr. Kr. Naziv grada potječe iz 854 god, dok 1181. god, Friedrich Barbarosa grad proglašava Slobodnim carskiim gradom. Zbog navedenih privilegija grad postaje mjestom boravka srednjevjekovnih njemačkih kraljeva i careva na njihovim putovanjima. Kasnije Ulm postaje grad obrtnika i trgovaca.
Najznačajniji pravni dokument grada datira iz 1397. god. To je sporazum između patricija Ulma i trgovine cehova koji se smatra početkom gradskog ustava i početkom izgradnje velike crkve Ulm Minster 1377. čiju gradnju financiraju sami stanovnici Ulma.
Nakon 19,15 krećemo prema mjestu Kehl, blizu Strasbourga, gdje smo smješteni u hotelu „Europa Kehl“ sa 3*. U blizini hotela je tramvajska stanica, benzinska pumpa i trgovina „Lidl“ (dobro je znati radi opskrbe nekim namirnicama s obzirom da u hotelu imamo samo doručak).
Kehl je grad u njemačkoj saveznoj državi Baden Würtenberg, smješten na nadmorskoj visini od 139 m/nm, sa 35.000 stanovnika. Na udaljenosti od 8 km (koju smo prešli tramvajem), nalazi se grad Strasbourgh. U samom se gradu nalazi most na rijeci Rheini na sredini kojeg je granica koja povezuje Njemačku sa Francuskom.
Kehl se prvi puta kao naselje spominje 1038, a 1338. je sagrađen prvi most između Kehla i Strasbourga. Godine 1678, Francuska zauzima Kehl, te je od tada to naselje smatrano obrambenom linijom Strasbourga. Francuski graditelj Vorbur 1683. Kehl pretvara u tvrđavu, a 1697. Francuska napušta Kehl, koji je od tada u sastavu markgrofovije Baden, te od 1771. u sastavu Baden Durlah.
U kišno nedeljno jutro 6. 10. 2019, nakon doručka, odlazimo na izlet prema HEIDELBERGU, smještenom u njemačkoj pokrajini Baden Würtnberg u dijelu Falc, na rijeci Necker. Grad ima 145.000 stanovnika. Poznat je, između ostalog, po najljepšem renesansnom dvorcu, koji je danas ruševina, nakon što ga je uništio požar 1764. god. Osim toga, grad je poznat i po najstarijem sveučilištu Njemačke koje datira iz 1386. godine.
Ovo je područje bilo naseljeno u davnoj prapovijesti o čemu svjedoči otkriće „heidelberškog čovjeka. Naime, 1907. u blizini Heidelberga pronađen je fosil donje ljudske čeljusti stare oko 600.000 godina, a što je najraniji dokaz ljudskog postojanja u Europi.
U 5. st. pr. Kr. na ovom području Kelti su izgradili zaštitnu utvrdu i hram za molitvu, na Brdu svetaca, koja i danas postoji. Godine 40. utvrdu osvajaju Rimljani, te u istu smještaju 24. rimsku kohortu. Kasnije su Rimljani napravili i održavali stalni kamp i signalni toranj na obali rijeke Neckar. Prva civilna naselja počinju se razvijati pod zaštitom kampa. Na ovom području Rimljani ostaju do 260. godine, kada utvrdu zauzimaju germanska plemena.
Temelji današnjeg Heidelberga nastaju u 5. st., da bi već 769. prvi puta bilo spomenuto selo u doslovnom prijevodu Kuća na brdu (Bergheim) koje se danas nalazi u središtu grada. Godine 863. osnovan je samostan Sv. Mihovila, unutar dvostrukih zidina keltske utvrde, a oko 1130. osnovan je samostan u Neubergu u dolini Neckara.
1155. dvorac Heidelberg i okolna naselja preuzimaju vladari iz dinastije Hohenstaufen, a 1195., putem bračnih veza Falačka prelazi u ruke dinastije Welf.
Prvi spomen grada Heidelberga datira oko 1196., što se i danas smatra godinom osnivanja grada.
1385. god. Rupert I, izborni princ Pfalza, osniva Sveučilište u Heidelbergu, kao prvu visokoškolsku ustanovu na području današnje Njemačke, odnosno, poslije Beča i Praga, treću na području Svetog Rimskog Carstva, koje je imalo značajnu ulogu u sukobu između luteranizma i kalvinizma.
U gradu je značajna i biblioteka, osnovana 1421.- kao najstarija javna biblioteka u Njemačko.
Tijekom 18. st. grad je preuređen u baroknom stilu. Godine 1815. ovdje je sklopljena Sveta alijansa između Austrije, Rusije i Pruske. 5. ožujka 1848. održana je njemačka nacionalna skupština, a 1849. Heidelberg postaje sjedište revolucionarne vojske koju je porazila pruska armija, te zatim okupirala grad do 1850. godine.
Tijekom tzv. Kristalne noći-9. 11. 1938. stanovnici Heidelberga spalili su gradske sinagoge, a sljedećeg je dana započela deportacija Židova. Tada ih je oko 150 poslano u konc. logor Dachau, a 22. 10 1940, je oko 6.000 Židova iz okolice uključujući i njih 280 iz grada Heidelberga deportirano u konc. logor Gurs u Francuskoj.
Američka je vojska 30. ožujka 1945. ušla u Heidelberg koji su nacisti dan ranije, nakon što su uništili most, napustili.
Tijekom II. svj. rata grad je bio pošteđen bombardiranja stoga što je američka vojska namjeravala grad koristiti za smještaj svojih trupa nakon rata, a i stoga što u gradu nije postojalo ništa industrijski vrijedno za bombardiranje.
Danas se grad smatra snažnim turističkim i edukacijskim centrom. Svake godine bilježi više od 3,5 miliona turističkih posjeta iz raznih dijelova svijeta. Tome doprinose i razna događanja u gradu. Tako se u proljeće održava Festival klasične glazbe „Heidelberško proljeće“, te međunarodni sajam uskršnjih jaja. U srpnju i kolovozu održava se festival u dvorcu Heidelberg, a prve subote u lipnju i rujnu, te druge subote u srpnju- dvorac i stari most su osvijetljeni svjetlima i vatrometom. Osim toga, tijekom Adventa organiziraju se širom starog dijela grada božićni sajmovi.
Sam grad dao je 11 nobelovaca (po 4 iz fizike i kemije, te 3 sa područja medicine).
Neke od poznatih osoba Heidelberga su, između ostalih, i: Friedrich Ebert-prvi predsjednik Njemačke, Silvia Sommerlath-švedska kraljica, te Max Weber-sociolog.
Jaka kiša, nažalost prati nas cijeli dan. U popodnevnim satima odlazimo u STRASBOURGH-grad na istoku Francuske, na lijevoj strani Dunava. Grad ima 280.000 stanovnika i po veličini je sedmi grad u Francuskoj, te jedini grad u svijetu čiji je centar UNESCO 1988. proglasio svjetskom baštinom. Također je jedan od rijetkih gradova zajedno sa Ženevom i New Yorkom u kome se nalaze sjedišta međunarodnih organizacija, a da nije glavni grad neke države. Grad je zbog svoje dvonacionalne i dvojezične kulture postao jedan od glavnih gradova ujedinjene Europe. Tako se u njemu nalaze; Vijeće Europe, Europski sud za ljudska prava i Europski parlament.
Povijesno gledajući na mjestu današnjeg Strasbourgha nalazilo se jedno keltsko selo imena Argentorate. U 12. st. pr. Kr. rimski general Drusus (brat cara Tiberija), ovdje osniva novi grad-Argentoratum. To je bila utvrda s kampom. Godine 352. grad razaraju Alemani i Franci. Atila ga uništava 451. god, a 496. obnavljaju ga Franci pod imenom Strateburgum. Bio je i sjedište biskupa u 8. i 9.-tom stoljeću. Pod nadzorom biskupa izgrađena je nova katedrala.
Godine 842. Karlo Ćelavi i Ludovik Njemački u ovom su gradu napravili pisanu zakletvu poznatu pod nazivom „Zakletva iz Strasbourga“. To je bio prvi tekst na nekom romanskom jeziku koji nije latinski i na nekon germanskom jeziku (staronjemački).
Godine 962. Oton Veliki osniva Sveto Rimsko Carstvo. Tada Strasbourg dobiva pravo na samostalno upravljanje sudstvom i pravo na kovanje vlastitog novca.
U 15. st. gradom upravlja gradonačelnik kojeg imenuju članovi gradskog vijeća. Tada ima 16.000 stanovnika, kuje vlastiti novac i ima status slobodnog grada u carstvu.
Srednji vijek je zlatno doba grada. Zahvaljujući mnogim vodenim i cestovnim putevima, ovaj grad, okružen vodom, postaje značajan trgovački centar. Alzaško vino postaje poznato u Njemačkoj, Nizozemskoj, te Engleskoj i Skandinaviji, a grad izvozi i tekstil i žitarice, te uvozi staklo, kožu, krzno svilu i začine.
Najpoznatiji simbol ovog razdoblja je katedrala čija je gradnja, na mjestu stare rimske bazilike počela 1015, dok je toranj završen 4 stoljeća kasnije, tj. 1439. Među najstarije crkve u gradu spada i Crkva sv. Tome, a uz crkve je sagrađeno i dvadesetak samostana.
Pojavom tiskanih djela u 15. st. u gradu se javlja intelektualni život. U to vrijeme ovdje živi Johanes Gutenberg, a krajem srednjeg vijeka u gradu postoji oko pedesetak tiskara.
Godine 1524. grad prihvaća protestantizam i crkve predaje u ruke protestanata. Tada dolazi i do seljačkih buna, kada se 50.000 seljaka diglo protiv plemstva i svećenstva. Padom protestantske lige, Strasbourg vraća Katedralu i dvije crkve katolicima. Godine 1592. Izbija građanski rat koji je trajao 20 godina zbog izbora novog biskupa oko kojeg se nisu mogli suglasiti protestanti i katolici. 1618. godine izbija 30-godišnji rat između protestanata i katolika, a krajem rata 1638. Elzas okupira Francuska, ali Strasbourg ostaje slobodni kraljevski grad. Za Luja XIV 1681. potpisuje se kapitulacija i priznaje francuska vlast.
1792. satnik Claude Rouget de Lisle sklada pjesmu za rajnsku vojsku, koja kasnije postaje Marseljeza. To je vrijeme realizacije velikih projekata. Izgrađen je kanal od Rajne do Rhone i cestovni most između Strasbourga i Kehla. Izgrađene su i mnoge kulturne institucije (kao Nova Opera i Konzervatorij). Vlast daje ponovo otvoriti sveučilište koje su zatvorili revolucionari i koje sada postaje akademija Godine 1840. postavljen je, između ostalog, i spomenik Gutenbergu, a ulice dobivaju pločnike i ulične svjetiljke.
Od 1912. grad se pretvara u industrijski grad, udvostručuje se stanovništvo i buja intelektualni život. Nakon I. svj. rata Elzas i Lotaringija su vraćeni Francuskoj, a kako bi sačuvali svoju posebnost Stazburžani osnivaju elzaški muzej i elzaško kazalište.
Dolaskom II svj. rata Elzas pripada Njemačkoj, a 1944. Strasbourg oslobađaju Leclerove trupa, a Elzas se vraća Francuskoj. Tijekom 1960.-ih Strasbourg postaje mjesto francusko-njemačke pomirbe.
U gradu koji se nalazi na 140m/nm vlada polukontinentalna klima sa vrlo hladnim zimama sa velikim brojem padalina (o čemu smo se i sami osvjedočili, premda još ni kalendarski nije bila zima). Ljeta su vruća i sparna.
Grad ima oko 300 ha parkova i vrtova. To su, između ostalih-botanički vrt, otvoren 1880;, Contadesov park, napravljen u 18. st. kao gradsko šetalište, te Vrt Dviju Obala s obje strane Rajne, površine 55 ha, u središtu kojeg se nalazi pješački most .
Zbog mnogobrojnih crkava, (kao npr. katedrala od ružičastog pješćanika sa astronomskim satom, protestantska crkva sv. Tome, poznata po grobnicama slavnih i po Sibermanovim orguljama na kojima su svirali Mozart i Schweitzer, te katolička crkva sv. Magdalene), kao i raznih hramova i sinagoga, grad je dobio nadimak „grad tisuću crkava“. Jedini je grad u svijetu koji u svoj edukacijski sustav ima ugrađen protestantski i katolički teološki fakultet.
U izgradnji je i jedna džamija, a u gradu postoji i nekoliko budističkih mjesta.
Javni prijevoz oslanja se na tramvaj pokrenut 1994, a u gradu posotoji i gusta autobusna mreža sa 30 gradskih i 11 međugradskih linija.
Osim navedenog, grad ima i prvu biciklističku mrežu u Francuskoj sa 430 km ceste, te vrlo razvijenu mrežu autoputeva. Ima i prvu komercijalnu luku na svijetu koja je druga po veličini riječna luka u Francuskoj s prometom od oko 9 miliona tona robe godišnje.
Pored navedenog, postoji i zračna luka 15 km. jugozapadno od grada, koja je sedma po veličini zračna luka u Francuskoj s preko 2 miliona putnika godišnje.
Treći dan našeg boravka 7. 10. 2019. osvanuo je okupan suncem koje će nam trebati, jer danas imamo u planu krasan izlet sa posjetom pokrajini Elzas i Freiburgu- „Dragulju Schwarzwalda“.
FREIBURG sa svojih 215.000 stanovnika, poznat je po blagoj i ugodnoj klimi sa najvećim brojem sunčanih dana u Njemačkoj, Nalazi se na tromeđi Njemačke, Francuke i Švicarske, a zbog odlične prometne povezanosti pruža izvrsne mogućnosti izleta u Francusku (25 km) i Švicarsku (60 km).
Grad je osnovao vojvoda od Caringena u 12. st. kao slobodan grad, odakle i potječe naziv grada koji u prijevodu znači „slobodan zamak“. Nalazi se na mjestu na kojem se spajaju trgovački putevi od Sredozemnog i Sjevernog mora, te Dunava i Rajne. Oko 1120. na mjestu starije crkve gradi se srednjevjekovna katedrala(Minster). To je gotska katedrala sa 115 m visokim tornjem koji ima 16 zvona. Najstarije zvono je iz 1256. i teži 3290 kg. Sama katedrala je građena u tri faze, Prvu fazu 1120. započinje Konrad I od Bohemije, druga faza počinje 1210., a treća 1230. godine. Od originalne građevine danas potoje samo temelji.
Posjetili smo prekrasnu katedralu koja se nalazi na centralnom trgu na kojem je i povijesna trgovačka kuća iz 1532. god. Na samom trgu su tezge na kojima lokalni obrtnici prodaju svoje proizvode od drva (razne drvene igračke, kuglice i sl., te interesantne proizvode od maslinova drveta, a drugi dio zauzima tržnica sa poljoprivrednim proizvodima lokalnih trgovaca). Ovdje slikam i interesantne dugoljaste rotkve, te kupujem i fini med.
Zgodno je napomenuti da su ulice grada prošarane malim kanalima u kojima je voda. Kako su nekada kuće bile većinom drvene, to su kanali s vodom mogli dobro poslužiti za brzo ga;šenje možebitnih požara.
Godine 1457. vojvoda Albreht VI u gradu je osnovao univerzitet-jedan od najstarijih i najomiljenijih njemačkih sveučilišta. Danas na istom, s 11 fakulteta i više od 80 smjerova, studira oko 21.000 studenata, od čega 17,5% iz zemalja cijelog svijeta.
U srednjem je vijeku u gradu bilo rašireno vjerovanje u vještice. Od 1536. u gradu počinje i lov na vještice, a isti se i pojačava pojavom kuge od koje je umrlo oko 2000 ljudi. U gradu je i tabla koja označava mjesto spaljivanja vještica. Moj skromni komentar na to je; – jadne žene, eto i kroz stoljeća uvijek je krivica na njima,
U vrijeme II svj. rata, godine 1940.-Nijemci su greškom bacili 60 bombi na grad, a 1944. su saveznici bombardiranjem uništili veliki dio grada. Nakon rata, grad je ponovo izgrađen prema srednjevjekovnom planu. Godine 1945. francuska je vojska okupirala Freiburg, a posljednja francuska tenkovska divizija napustila je grad tek 1991.godine.
Naše putovanje nastavljeo prema COLMARU –gradu u Francuskoj u regiji Elzas, smještenom u podnožju planine Vogezi. Kroz grad prolazi rijeka Lauch koja je kanalom povezana sa Rajnom ( čija je ukupna dužina 1250 km, od čega je 800 km plovno). To je grad sa najmanjom količinom oborina, svega 530mm/m². Grad ima 70.000 stanovnika i treći je po veličini u Elzasu. Nalazi se na Rajnskoj vinskoj cesti. Poznat je po vinima: rizling, bijeli pinot,traminac, kao i po božićnom sajmu. Grad godišnje posjeti 2-3 miliona turista.
Colmar se prvi puta spominje u pisanom dokumentu iz 823. godine. Status slobodnog grada stječe 1226. god. za vrijeme Svetog Rimskog carstva, a od 1354.-1679. dio je saveza deset slobodnih carskih gradova Elzasa. Tada ga preuzima Francuska, a nakon poraza u francusko-pruskom ratu Njemačko carstvo anektira cijeli Elzas zajedno sa Colmarom. Nakon I. svj. rata grad je vraćen Francuskoj, da bi ga ponovo anektirala nacistička Njemačka. Nakon završetka bitke kod Colmarskog džepa 2. veljače 1945. Francuska vraća grad pod svoju vlast.
U Colmaru je živio kipar Bertholdi čije je najpoznatije djelo model za Kip slobode, a koji smo i vidjeli po izlasku iz ovog lijepog grada. Naime, ovdje se nalazi jedna od 3 replike tog kipa. Naš nam vodič kaže da je u đungli Malezije napravljena replika ovog ljupkog grada. Dakle, očito se i Maležanima svidio.
Najljepši dio grada je tzv:“Mala Venecija“ sa starim ribarskim kolibama i vrbama poredanim uzduž kanala. Zbog puno vode u kanalima simbol ovog, kao i drugih mjesta u Elzasu je roda koja se kao suvenir u raznim veličinama i na raznim predmetima (kao npr. magneti, stolnjaci, pregače, kuhinjske krpe i sl.) može kupiti kao suvenir u bezbrojnim suvenirnicama u gradu.
Grad krase brojni mostovi ukrašeni visećim begonijama raznih boja, bijelim fuksijama, kao i drugim cvijećem. U ovom dijelu grada nailazimo i na preslatke kuće čije djelomično drvene fasade krase male kante za zalijevanje, kuhače, „šeflje“ za juhu, kao i veća i manja srca. Ovdje sam se osjećala poput malog djeteta kojem su upravo pročitali i zorno pokazali ne samo kućicu, već i cijeli grad „začinjen“ pričom o Ivici i Marici, ali bez zle vještice.
Naš put dalje vodi prema RIQUEWIHRU, gradiću na sjevero-istoku Francuske. Zbog svoje povijesne arhitekture, gradić čiji je izgled kao i u 16. st., popularna je turistička atrakcija. Ovo je jedno od najljepših sela u Francuskoj, 11 km udaljen od Colmara, a nalazi se na vinskoj cesti, okružen desecima hektara vinograda. Poznat je po finim vinima, koje kupismo u jednom od brojnih podruma, kao i slatkišima-makronima, a koje u jednoj slastičarnici prodaje naš čovjek, tako da smo se sa istim lijepo sporazumijevali na hrvatskom jeziku.
Izvorno grad je bio vlasništvo vojvode od Würtenberga. Služio je kao vinsko selo, tj. kao trgovačko središte za alzaška i njemačka vina. Jedan je od rijetkih gradova koji nije stradao u II svjetskom ratu. Okružen je srednjevjekovnim utvrdama i dvorcem koji je danas muzej. U gradiću postoji i Muzej torture. Grad je član udruge „Najljepša sela Francuske.“
Posljednji dan našeg dugog puta počinje odlaskom iz Kehla u 8,00 sati. Na putu kući posjećujemo AUGSBURG, grad u Njemačkoj na jugozapadu savezne države Bavarske. Izgrađen je na rijeci Lech. Grad ima 260.000 stanovnika, a nakon Triera drugi je najstariji grad Njemačke. Nakon Nürnberga i Münchena, treći je bavarski grad po veličini.
Današnji naziv grada potječe od rimskog naselja Augusta Vindelicorum, koje je kao vojni logor osnovao rimski car August 15. god. pr. Kr. Grad su u 5 st. uništili Huni, u 8. st. Karlo Veliki, te u 12. st. vojvoda Bavarske.
9. ožujka 1276. Augsburg je postao slobodni carski grad. Sa 30.000 ljudi grad je 1500. godine, nakon Kölna i Praga bio jedan od najvećih gradova Svetog Rimskog Carstva. Veliku su moć u gradu stekle obitelji Fuger i Welser. Obitelj Fuger je 1514. podigla jedan dio grada i namijenila ga za život siromašnih građana. Naselje Fugeraj postoji i danas i smatra se najstarijim postojećim socijalnim naseljem na svijetu. U ovom naselju cijena smještaja u kući veličine 60 m² je 80 centi + režije, a uvjeti za korištenje takvih stanova (kuća) su: da je budući stanar rimokatoličke vjeroispovijesti, te da svaki dan za zahvalu obitelji Fuger izmoli jedan Oče naš i Zdravo Mariju.
Potpisivanjem Augsburškog mira 25. 09. 1555. Karlo V i snage protestantskog saveza okončali su nasilja između luterana i katolika u Njemačkoj. Do 30-godišnjeg rata (1618-1648) održavan je vjerski mir. Car Ferdinand II 1629. objavljuje Restitucijski edikt, prema kojem su gradsku vlast pruzeli katolici. Takvo je stanje trajalo do travnja 1632. kada je švedska armija kralja Gustava Adolfa zauzela Augsburg. Godine 1806, po ukidanju Svetog Rimskog Carstva grad postaje dio Kraljevine Bavarske.
Zbog svog strateškog položaja bio je vojno važan grad. Tako se tijekom II svj. rata jedan pod-logor Sabirnog logora Dachau nalazio izvan Augsburga opskrbljujući sa oko 1.300 prisilnih radnika lokalnu vojnu industriju. Grad je bio teško bombardiran i oštećen nakon zauzimanja od strane američke vojske (28. 04. 1945.).
Povijesne građevine grada za vodoopskrbu pitkom vodom od 15-20 stoljeća upisane su na UNESCUO-v popis mjesta svjetske baštine. One obuhvaćaju mrežu kanala, vodotornjeva u kojima su bili crpni strojevi, vodom hlađene dvorane, sustav od tri monumentalne fontane i hidroelektrane koje i danas daju obnovljivu energiju.
Od ostalih važnih znamenitosti grada spominjem Augsburšku katedralu iz 9. st; Erlahov toranj iz 10. st., visine 70 m koji je služio za zaštitu grada i koji je nekoliko puta renoviran; crkva sv. Ane iz 1321.; Fuggeraj iz 1514. (naseljen od 1523.) -najstarije društveno stambeno naselje na svijetu; Fuggerhāuser-obnovljene renesansne kuće bankarske obitelji Fugger iz 16. st.; Mozart haus-gdje je rođen Leopold Mozart (otac slavnog pijanista Amadeusa Mozarta); Augsburška sinagoga, jedna od rijetkih koja je preživjela rat, a danas obnovljena i unutar iste je židovski muzej, te Gradska vijećnica iz 18. st. sa zlatnom dvoranom, smještena na centralnom trgu uz Erlahov toranj.
Krajem 18. st. u gradu se razvija tekstilna industrija, te otada Augsburg postaje industrijski grad. Također, važno je središte zrakoplovne gradnje (danas sjedište tvrtke „Premium Aerotec“-podružnice Airbusa).
Grad ima i mrežu tramvaja, a dobro je povezan i željezničkim linijama koje povezuju München i Stuttgart, a ima i zračnu luku.
I tako, dolazi i kraj ovom malom, ali slatkom putovanju. Da nas je poslužilo bolje vrijeme, zasigurno bi bilo i puno, puno ljepše, No, bez obzira na vrijeme, bilo je lijepo, ugodno i korisno malo „pobjeći“ iz sive svakodnevice i barem nakratko ući u svijet bajki Alzasa i Schwarzwalda.
Do neke nove destinacije……….pozdrav svima koji vole čitati moje putopise.!!!