Pinklec na rame

Transilvanija i Moldavija

Sa turističkom agencijom „Burg“ u vremenu od 17. 05. do 25. 05. 2003. odlazim na prekrasno, 3370 km dugo putovanje kroz Mađarsku i Rumunjsku do granice s Ukrajinom. Vodič nam je ponovo gosp. Saša Vukčević, a vozač gosp. Branko Matak (prijevoznik „Eni con“.).

Prolazimo kroz područje na kojem su bile velike naseobine Nijemaca iz doba njemačkih vitezova, čije su nasljeđe preuzeli Nijemci i Mađari, koji su ostavili velike tragove na ovom području. U vrijeme Chausekuova režima, mnogobrojni Nijemci su otselili. Naime, njemačka je vlada za svakog Nijemca Chauseskuu plaćala 12.500 DM, da se može iseliti. Njihove kuće su uglavnom zatvorene, a u iste dolaze tijekom ljeta. Sve kuće iznad prozora imaju križeve.

Ljudi se trude biti jako uslužnim, poglavito u ugostiteljstvu. Trguju robom sa zapada. Od suvenira, ovdje kupujemo predmete od keramike (poznata je crna keramika), predmete od vune, dok se oko manastira prodaju lijepi stolnjaci, i drugi proizvodi s krasnim ručnim radovima (dominira tzv. „pečki“ vez).

Putujemo od Zagreba, preko Đakova, Osijeka i dolazimo do mađarskog grada SZEGEDINA 5-tog po veličini grada u Mađarskoj.

Od znamenitosti u gradu su značajna katedrala iz 19. st. u neoromaničko-gotičkom stilu. Iznad katedrale na trgu se održavaju operne predstave ljeti. Sam grad smješten je na rijeci Tisi, te spada među najljepše mađarske gradove. Centar je poljoprivredne industrije (tu se proizvodi poznata „Pick“ salama-nešto slično našoj „Gavrilovićki“). Od jela, u ovom je kraju poznata riblja juha „hasle“, te  fish paprikaš“halaš“.

U gradu postoji i stari most koji je gradio Aifel. Isti je stradao u II. svj. ratu, te je iza rata obnovljen.

U stilu gradnje kuća  u gradu prevladava  tzv. „cifrasti stil“.

Vozimo se prema graničnom prijelazu Udvar, koji je od Szegedina udaljen 50 km, te ulazimo u Rumunjsku.

U vrijeme, kada sam posjetila Rumunjsku, još nije bila članica EU, te je njiihova novčana jdinica bila „lej“, i vladala je veoma velika inflacija (1 eur= 36,236 leja. Za 20 eura, pri prvom mijenjanju dobili smo 610.000 leja).

Ulazimo u Arad –grad prljavih radničkih četvrti. Stari središnji dio grada je veoma lijep u kojem su K & K građevine. Grad ima 200.000 stanovnika. U gradu se tada gradio veći broj pravoslavnih crkava. Naime, bivši predsjednik države (Chausessku), zabranjivao je gradnju crkava, a postojeće je ograđivao novim blokovima kuća. U gradu smo smješteni u lijepom hotelu „Park“ s 3*.

Dobivamo jednu mladu lokalnu vodičkinju, poprilično drsku, a zapravo“anđela čuvara“, iako mi to nije jasno, jer komunizma, kao političke ideologije u zemlji više nema. Dakle, lokalna vodičica ima negdje između 22. i 23. godine, a zove se Dana Tana. Jedinu korist, koju smo tijekom našeg 10-dnevnog boravka u Rumunjskoj imali od nje, bila je da nas je naučila 4 rumunjske riječi, dok si inače „kliještima“ morao iz nje izvlačiti svaku riječ. No, službenoj znatiželji iste nije bilo kraja, jer joj je Saša morao, na njemačkom, gotovo svaku riječ koju je rekao grupi-prevesti.

Eto, prilike da navedem tih 4, odnosno 5 riječi koje smo naučili na rumunjskom jeziku. To s  :  „buna dimineatza“=dobro jutro;

„multzumesc“=hvala

„va rog“=molim

„nu“=ne

„da“=da

Na putu prema Bukureštu, glavnom gradu Rumunjske vozimo se do mjesta Deva s 80.000 stanovnika, od kojeg skrećemo prema dvorcu obitelji Hunjadi-HUNJADYVAR(Var=grad).

Hunadyware – unutarnje dvorište

Karakteristično je da su u ovom mjestu sve kuće građene od cigle. Tu se nalaze i čeličane koje zagađuju okoliš, tako da bez obzira na ljepotu samog dvorca, sve u ovom kraju djeluje tmurno i deprimirajuće.

Dok se vozimo prema srednjevjekovnom rumunjskom gradu Sibiu, promatram polja, koja su, moram naglasiti, za razliku od polja u Hrvatskoj,  sve do same ceste obrađena. S obzirom da je većina zemlje vraćena seljacima, oni istu ručno (plugom i konjem) obrađuju, s obzirom da je mehanizacija veoma skupa.

Ceste u zemlji su veoma loše. Jedni autoput je između Bukurešta i Ploestija, dok kroz zemlju vode jednotračne asfaltirane ceste, od kojih je većina u veoma lošem stanju. Uglavnom rupa, na rupi, a sistem popravka je kao i u našoj bivšoj državi, što znači – ne asfaltirati komad cete, već samo zakrpu staviti na rupu.

U rumunjskim selima dominiraju kuće Roma za koje je karakteristično da se grade s tornjićima. Za sela u Moldaviji, predio Bukovina, karakteristično je da su zdenci pokriveni krovićima, a krovićima su pokriveni i ulazi u dvorišta kuća. Sama dvorišta i kuće su uredna i čista (bez grafita i prljavštine, čemu svakodnevno svjedočimo u samoj metropoli „lijepe naše“).

Za njihova groblja je karakteristično da je na katoličkim kip Krista na križu, a na pravoslavnim je na križu zalijepljena slika Krista.

Na putu prema Sibiu prolazimo kroz grad Savršim –u kojem se nalazi dvorac obitelji Henzolern Sigmariengen.

Napuštamo pokrajinu Banat i ulazimo u područje Karpata na 400 m/n m, dok se najviši vrh na 2580 m, a isti se nalazi u južnim Karpatima. Prosječna visina Trasilvanije je 1500-1600m/n m. Povoljna klima u ovom području pogoduje razvoju voćarstva.

Dolazimo do vrlo lijepog grada SIBIU-HEMDSTADT-saskog grada iz 12. st. Grad ima međunarodni aerodrom, koji se tako zove jer ima jedan let za München. Grad ima 170.000 stanovnika. Dio grada je Chausesku dao srušiti radi održavanja jednog mitinga. Taj dio je na glavom trgu uz katoličku crkvu i Bruchentalov muzej u kojem je biblioteka sa 100.000 svezaka, a koji je nekada bio lijepi trg sa parkom i fontanama.

Sibiu – Prvi željeznički most

Kuće u gradu imaju malu ogradu i uvučene su. Na ulazu u grad kuće su sive (iz vremena komunizma i socijalizma). U ovom gradu stanuje kralj i car svih rumunjskih cigana, kojih u zemlji ima 3 miliona, od kojih je 50.000 veoma bogato.

Ovo je najvažniji njemački grad u Ruminjskoj. Svi u gradu koji drže do sebe svoju djecu daju u njemačku-Bruchentalovu gimnaziju.

Sam grad se nalazi u okviru tvrđave koja je pripadala Sedmogradskoj, koju je sačinjavalo 7 utvrda koje su osnovali njemački vitezovi. U gradu se nalaze originalni krovovi iz 12. st. sa malim mačjim očima, jer je to bio način gradnje u Njemačkoj u to doba.

U gradu smo posjetili i Bruchentalov muzej u kojem ima mnogo slika,  namještaja, numizmatičkih zbirki i knjižnica s preko 100.000 svezaka.

Posjetili smo i jednu protestantsku crkvu iz 1320. godine, koja je bila zamišljena kao romanička bazilika. Kasnije je izgrađena kao gotička crkva. Krstionica je iz 1420. godine, izlivena od turskih tandi koje su pale na grad. Do reformacije, to je bila katolička crkva. Nakon toga iz crkve su izbačeni svi ukrasi. U crkvi su još ostale barokne orgulje iz 17. st. koje imaju 6002 svirala i 85 registara. Ovdje su do 18. st. pokapane sve značajnije ličnosti. Kasnije su nadgrobne ploče maknute, dok su skeleti ostali.

Ovom prilikom gdin. Saša nas upoznaje s razlikama između katoličke, protestantske i pravoslavne crkve.  Tako u katoličkoj crkvi nalazimo kipove, zidne slike, oltar, namještaj i kip Krista na križu.

U pravoslavnoj crkvi nalazimo samo freske, glavni oltar u freskama, a na križu je nalijepljena slika Krista, dok u protestantskoj crkvi nailazimo na veoma malo ukrasa. Takve crkve služe za susrete i nisu toliko cijenjene kao katoličke i pravoslavne crkve.

Večerali smo u jednom seljačkom domaćinstvu u brdima. Spominjem „klopu“, jer je uistinu bila veoma obila. Za predjelo smo jeli ovčji sir, špek, mesne kuglice, punjena jaja, salatu od mahuna s ribom, te neku salatu naranđaste boje (nije od mrkve), ali je bila veoma ukusna. Iza toga je bila kokošja juha s gris knedlima.

Za glavno smo jelo imali male sarmice, krumpir s komadićiama paprike, svinjetinu i dinstanu piletinu, a za desert miješane sitne kolače. Pili smo vino od izabela grožđa, mineralnu vodu i rakiju od marelice.

Dana 19. 05. 2003. iz Sibiu putujemo prema 40 km udaljenom Mediasu, prolazimo mimo ruševina Stocenberga, starog grada u kojem se i danas snimaju filmovi o Drakuli.

U Madiasu razgledavamo crkvu Sv. Margarete koja ima 5 tornjeva, kao i pravoslavnu crkvu. Do reforme (1488. god.), ova je crkva bila katolička. Freske su iz 1420. godine. Oltar je radio nepoznati autor između 1480. i 1490. godine. Sam oltar smješten je u krilu koji se otvara za Božić i Uskrs. Na zidovima su tepisi koje su crkvi poklonili bogati trgovci. Krstionica je brončana, načinjena od zvona iz 16. st. Na zvonima je na latinskom napisano „Zdravo Marijo“ i prikazan je list vinove loze(simbol Mediasa). Orgulje su od Johana Hana iz 1755. godine. i imaju 1300 svirala, a na istima se svaki ponedjeljak održava koncert.

U Mediasu i danas živi 840 Sasa (Nijemaca), dok su se drugi odselili.

Medias park

Dolazimo do Biertana-sjedišta biskupske crkve u Rumunjskoj. Ovdje se nalazi najveća i najljepša crkva-tvrđava u Rumunjskoj. Jednom godišnje, ovdje se susreću na skupu Sasi. Do crkve vode drvene stepenice. Interesantna je priča da ukoliko se netko želio razvesti, da su ga ostavili u jednoj sobi na vrhu tornja mjesec dana. To je bilo kao neki rok iskušenja, a što je rezultiralo činjenicom da se 90% takvih parova nije razvelo. Unutar crkve je grobnica u kojoj su pokopani erdeljski biskupi.

Biertan – trezor unutar biskupske crkve s 19 brava

Interesantno je da su u samoj crkvi svi stanovnici mjesta imali svoj „špajze“ i trezor s 19 brava u koji su spremali dragocjenosti.

Dolazimo i do Segešvara, grada sa 65.000 stanovnika koji je poznat po mjestu rođenja Drakule. Grad je pod zaštitom UNESC-a. Do crkve, koja se nalazi na brdu vodi 175. stepenica. Posjetili smo kulu s muzejom. Na vrhu kule je satni mehanizam. Svaki sat izlaze figure, a svaki dan u tjednu označen je s jednom figurom. Iza toga posjećujemo muzej torture i muzej oružja. U gradu je i lijepa kuća jelena iz 17. st.

Danas je u samom je gradu 176. građevina pod zaštitom UNESC-a.

Na našem daljem putu posjećujemo i mjesto BRAŠOV koje ima 270.000 stanovnika. Ovo je najstariji grad Sedmogradske, osnovan za vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II 1270. godine na putu kojim su prolazile horde naroda. Iza grada je utvrda sa 7 kula-bastiona 19 m široka i 19 m visoka.

Dvorac Pelesh u blizini Brashova

Najvažnija građevina u gradu je crna gotička crkva koja je 1689. u požaru potpuno izgorjela. Nakon požara, ostala je samo krstionica iz 1462. godine. Godine 1690. crkva je obnovljena. Obnova je trajala 35 godina. Visoka je 42, a široka 36 m, te dugačka 89 m. Visina krova je 20 m, a na krovu je toranj visok 65 m u kojem su zvona teška preko 6 tona. Danas je to protestantska crkva, a do 1530. godine bila je katolička. U crkvi se nalaze Buholcove orgulje iz 1863. godine sa 4000 svirala, 67 registara i 4 manuala. To su jedine Buholcove orgulje u Europi koje sviraju. Oltar u crkvi je iz 1866. godine, načinjen u hrastovu drvetu, a građen u Berlinu. Klupe su iz 17. st. U samoj crkvi sačuvana je jedna originalna freska iz 1462. godine, koju su od požara sačuvala željezna vrata. Međutim, Madonina plava haljina postala je crna. Od 1972. pod zaštitom je UNESC-a i ova je freska restaurirana.

U ovom gradu, poznata je i filharmonija, stara 125 godina.

Iz Brašova odlazimo put mjesta Predeala-poznatog skijališta stanovnika Brašova, koje je 25 km udaljeno od Brašova na 900 m/n m. Samo mjesto smješteno je u dolini Prakove, kroz koju protjeće potok Peleš, po kojem je dobio ime i prekrasan dvorac obitelji Hoenzollern, koji je građen po uzoru na njihov bavarski dvorac Sigmaringen. Sam dvorac izgleda više kao vila, dok je njegova unutrašnjost uređena kao pravi dvorac. U unutrašnjosti dvorca ima dosta stvari iz Europe. Okružen je prekrasnim parkom i šumom.

Mogu reći da mi se sam dvorac i njegova okolina toliko svidjela, da sam željela ostati u istom, do sljedećeg dolaska naše grupe tijekom mjeseca rujna te godine, no nisam naišla na razumijevanje od strane gosp. Saše.

Dakle, u jutarnjim satima, dana 21. 05. 2003. posjećujemo sam dvorac čija  je gradnja započela 1875. godine, a trajala 40 godina. Dvorac je od 1884. korišten kao rezidencija prvog rumunjskog kralja -Karla I. U dvorac je u vremenu od 1883. do 1904. uvedena telefonska centrala, lift i kino. Dvorac ima 160 soba i 30 kupaona. Posjećuje se i turistički razgledava 16 soba. Struktura dvorca je drvena, a sam dvorac je dekoriran u njemačkom stilu.

Bivši rumunjski predsjednik Chausesku poželio je taj dvorac za sebe, no kako je isti građen od drveta, konstrukcija je bila slaba, te se Chausesku pobojao za svoje zdravlje. Stoga, dvorac je u vremenu od 1957.-1990. restauriran, te Bogu hvala Chausesku u njemu nije boravio. Jer bi inače, kao i sve drugo u zemlji uništio.

Nakon posjeta ovom prekrasnom dvorcu, krenuli smo prema 170 km udaljenom gl. gradu Rumunjske-Bukureštu. Prolazili smo pored mjesta Ploesti industrijskog grada s 2.200.000 stanovnika, kojeg su zbog nalazišta nafte Nijemci tijekom II svj. rata srušili.

Dolazimo do BUKUREŠTA, koji se 150 godina zvao Veliko Trgovišće. Nalazi se 50 m/n m, a kroz njega protječe rijeka Dombovica. Bukurešt ima 2 miliona stanovnika i 1 milion koji svakodnevno dolazi na rad i studij u glavni grad zemlje. U vrijeme vladavine Chauseskua u gradu su vršeni veliki zahvati u izgradnji. Dijelovi grada se ruše i grade novi u neosocijalističkom stilu. Krajem 19. i početkom 20. st. stranci su za ovaj grad rekli da je sličan Parizu, nazvavši ga „Parizom istoka“. Grad ima dva međunarodna aerodroma. U doba Chauseskuove vladavine, od ukupno 200 crkava u gradu, srušeno je 150. Ukoliko i neku od crkava nije srušio, dao je ispred crkve i sa starne sagraditi blokove kuća kako se crkve ne bi vidjele.  Ipak su najvažniji spomenici iz 16. i 17. st. u gradu očuvani.

Naš Saša nam kaže da je Rumunjska najkorumpiranija država od svih socijalističkih zemalja, poglavito u pravosuđu. Mislim da joj vjerno, ako ne i više, u današnje vrime parira nažalost zemlja u kojoj živim-naša bajna Hrvatska.

Drugi veliki problem Rumunjske je u to doba bila inflacija. Vlada nije išla u reforme, što je pridonijelo tome da se u zemlji održala lažna stabilnost koja je pogodovala niskoj cijeni leja. Međutim, ipak se neke reforme provode od 2000. godine, koje su bile i preduvjet za ulazak te zemlje, zajedno s Bugarskom u 2007. godini u članstvo EU.

Prolazimo pored zgrade „Slobodnog tiska“, građene po uzoru na Lomonosov u Moskvi. Tu su štampani prvi primjerci Chausekuova govora. Na trgu ispred te zgrade, sve do 1989. bio je Chausekuov kip od crvenog mramora. U gradu se nalaze i imitacije nekih građevina europskih gradova (kao npr. Triumfalna vrata iz 1918. kroz koja su Rusi umarširali u grad). Prolazili smo kroz Trg i Ulicu pobjede (Victory) u kojoj ima više kazina nego u Monte Carlu. Prolazimo pored kraljevske palače koja je danas muzej, a nalazi se na Trgu Revolucije. Ovdje se nalazi i jedna pravoslavna crkava iz 17. st. koja je sačuvana samo zato, jer su Chauseskuu rekli da će njegov režim pasti, ukoliko se ta crkva sruši.

Grad ima zgradu opere sa 3000 sjedala koja je izgrađena po Chauseskuovima nacrtima. U gradu postoji i metro koji ima 4 linije, postoji i TV sa 9 kanala, od kojih je 7 privatnih i dva državna.

Saša nam govori da su bivši predsjednik i njegova žena Elena, imali samo četiri razreda osnovne škole. Svojoj ženi Eleni, koja je imala titulu prof. dr. ing., Chausesku je dao izgraditi veliku zgradu u kojoj je bio institut.

Posjetili smo i zgradu Parlamenta-druga zgrada po veličini na svijetu, iza Pentagona. Zgrada se nekada zvala „kuća naroda“. Njena je gradnja započela 1983. godine. 80% je izgrađeno za vrijeme Chauseskua, a 10% te zgrade je dovršeno do  2003. godine, dok još do tada 10% građevine nije bilo dovršeno. U zgradu je ugrađeno 1.000.000 m mramora. Ova zgrada je prvo trebala biti kazališna dvorana. Danas, to je kongresna dvorana. U zgradi ima 2800 lustera, a najveći je izgrađen od mesinga i kristala. Takav je luster Chausesku vidio za posjeta Sj. Koreji, te je tražio da i on ima takav. Međutim, nije dočekao da ga vidi, jer je prije smaknut. Samu zgradu Parlamenta projektiralo je 700 arhitekata, a na izgradnji je radilo 700 arhitekata i 20.000 radnika, po 24 sata dnevno.

Na našem razgledu zgrade Parlamenta dolazimo  i do „Dvorane ujedinjenja“ koja je trebala biti dvorana za prijem komunističkih velikodostojnika. Površina te dvorane je 2200 m2, a širina 16 m. Na stepenicama su zavjese visine 18 m. Stepenicama se dolazi do „Koncertne dvorane“, površine 1040 m2, visine 19 m. Dvorana ima 1000 mjesta. Iz te sale odlazimo na balkon iz kojeg „puca“ pogled na bulevar koji podsjeća na „Shon se li se“i na kojem su zgrade i ulice u neokomuinističkom stilu, a tu se nalaze brojna rumunjska ministarstva.

Gledajući svo to velebno stanje, ne možemo se ne zapitati:“Koliko je to neiskorištenog prostora, čija održavanje ovu zemlju košta velike količine novaca?!“.

Autobusom se vozimo kroz Ulicu ujedinjenja, dugačku 2700 m u kojoj su sada stanovi, a sredinom te ulice postavljeni su otoci s fontanama. Na svakom otoku je 41 fontana.

Naš put dalje vodi prema Moldaviji. Odlazimo prema dvorcu Bran, Sam dvorac, izgrađen je na posjedu Drakulinog oca. Drakula, nikada nije bio u ovom dvorcu.

Ulazimo u dvorac Bran, restauriran u prvoj polovini 20. st., koji je građen u  neobrokvez stilu (dobio je ime po vlaškom knezu Brokvezu, a stil je u stvari kombinacija između rustikalne arhitekture i starih dijelova koji su ostali od nekada.)

Dvorac je u vrijeme Chauseskuova režima bio lovačka kuća. U dvorištu je zdenac u kojem je na dubini od 20 m tajni izlaz. U sam bunar se može i ući na dubinu od 5 m, a nakon toga je zabranjen prolaz.

Na našem daljem putu po Rumunjskoj prolazimo kroz grad Sv. Giorgija u kojem je 80% stanovnika mađara. Vodič nam usput priča o razlici između saskih (tj. njemačkih) i mađarskih sela. U saskim selima su kuće zbijene, jedna do druge, a u mađarskim su kuće odijeljene vrtovima (posebno u dijelu prema Moldaviji), te dvorištima koja imaju široka vrata-kapije iznad kojih su mali krovići.

Vodič nas upoznaje i sa školskim sistemom zemlje. Djeca s 4 godine starosti moraju ići u vrtić. U osnovnu školu polaze sa 6-7 godina. Ima 4 razreda osnovne škole. Nakon toga slijedi škola II stupnja, koja traje 4 godine. Obavezno školovanje u zemlji je 9 godina. Tada postoji školovanje još 3 godine. To je kao neka opća škola u kojoj postoje prirodni i društveni smjer u kojem su ocjene od 1-10. Poslije tog 12-og razreda je matura, koja se sastoji od 7 pismenih i 3 usmena ispita. Nakon toga se ide na fakultet ili na posao. Na fakultetima se prvo prolazi pismeni ispit, dok većina fakulteta u zemlji ima izravan upis. Sveučilišni centri u zemlji su u Bukureštu, Kološvaru i Temišvaru. Fakulteti traju uglavnom 4 godine, tehnički 5, a medicinski 6 godina. Školarina na privatnim sveučilištima je od 500-1000 eura. Studenti plaćaju 15 eura mjesečno smještaj u studentskom domu, a podstanari studenti plaćaju oko 50 eura mjesečno. U to je vrijeme u trendu bio studij informatike.

Na red dolaze i umirovljenici. Dakle, mirovine su bile od 100-200 eura. Sistem mirovina u zemlji nije bio do kraja definiran, tako da su stariji umirovljenici imali još nižu mirovinu, od naprijed navedene. U zemlji postoje i starački domovi u kojima nema fiksne cijene, već je cijena 80% mirovine.

Što se tiče plaća u zemlji, rečeno nam je da su sveučilišni profesori imali 400 eura, dok oni koji su radili, ili rade u međunarodnim organizacijama i predstavništvima zarađuju do 2000 eura.

Prolazimo kroz kanjon Crvenog jezera. Vodič nam priča da je prema legendi u jezeru stanovao zmaj. Došao je vitez koji je ubio zmaja i od njegove krvi, jezero je postalo crveno. Međutim, u stvari se radi o potresima koji su uzrokovali padanje drveća u jezero, te je taloženjem istog kroz tisuće godina, jezero poprimilo crvenu boju.

Na našem putu dolazimo do prvog moldavskog grada-Pikaza, a iza toga  do velikog akumulacionog jezera.

Predio Moldavije je pun manastira, kojih ima 70, a 30 od njih živi s uređenim okolišem. U jednom manastiru živi 1000 časnih sestara koje pripadaju rumunjskoj pravoslavnoj crkvi. Redovnice studiraju u Njemačkoj i nisu „zadojene“ vjerom, već su većinom svjetovno orjentirane. Dolazimo u pokrajinu Bukovinu u Moldaviji koja je podijeljena između Rumunjske i Ukrajine.

Ovdje posjećujemo M a n a s t i r  M o l d o v i t a koji izvana izgleda kao utvrda. Ima dva samostana i jednu ruševinu 500 m od ovog mjesta. Manastir je otvoren 1855. Crkva u samostanu je stara, samo je novi krov, a izvana je oslikana freskama koje prikazuju prizore iz Biblije. Donji dio prikazuje prizore iz starog zavjeta (kralja Davida I i njegovu braću, Marijino i Isusovo uznesenje. Iznad ulaza u crkvu freskama je prikazan posljednji sud. Ulaz je u gotskom stilu, a crkva u renesansnom). Za ovaj je manastir karakteristična zlatno-žuta boja. Crkva u manastiru pod zaštitom je UNESC-a.

Posjećujemo i M a n a s t i r  S u č e v i c e-građen je od 1592.-1595. Izvana je kao i Manastir Moldovita oslikan freskama na kojima su prikazani prizori iz Biblije. Na 30 skalina prikazane su pozitivne i negativne osobine. Tim skalinama se penju pravednici. Oni koji su zgrešili, padaju sa skalina u pakao, a oni koji nisu zgrešili, odlaze u nebo. Ovo je zadnja u nizu tako oslikanih crkava. Samostan je karakterističan po dva predvorja (vanjskom i unutarnjem). Od osnutka, tj. od 1595. pa do 1936. u samostanu su živjeli redovnici.

Nakon posjeta ovom manastiru, odlazimo do gradića Rdaüc, koji se nalazi blizu granice s Ukrajinom. U tom gradiću živi dosta židova, te ovdje postoji i sinagoga.

Posjećujemo i M a n a s t i r  V ö r o n e t koji je osnovan 1478. godine, a sagrađen je u tri mjeseca i tri dana. Od osnutka, pa do 1875. u manastiru su živjeli redovnici. Poslije I. svj. rata, manastir je ponovo otvoren, a nakon pada Chausekua u njemu žive redovnice. Ovaj manastir uspoređuju s manastirom Kòra u Istambulu prema mozaicima koje ima, a koji podsjećaju na freske koje se nalaze u tom manastiru. Dominira plava boja. Zaštitnik manastira je Sv. Juraj.

Moldavija – Manastir Vorones

Dana 24. 05. 2003. putujemo do Kluža, drugog grada po veličini u Rumunjskoj. Dolazimo do Ordeja, odnosno Velikog Varadina, koji je 15 km udaljen od graničnog prijelaza Borša, prema Mađarskoj.

Na putu između Kluža i Ordeja, posjetili smo Drakulin dvorac, mjesto gdje je spavao i gdje je sahranjen grof Drakula. Danas, ta je građevina pretvorena u hotel sa krasnim vidikovcem, koji se nalazi na 120m/n m.

Dolazimo do mjesta Kluž-Kološvar u kojem je rođen Matijaš Korvin. Ima 500.000 stanovnika. Na glavnom trgu dominira kip Matijaša Korvina i katedrala Sv. Mihovila, čiji je toranj visok 72 metra. Ispred katedrale su rimske iskopine. U gradu postoji lijepo kazalište kojeg sakriva velika pravoslavna crkva. Ovo je iza Bukurešta, drugi grad po veličini u Rumunjskoj, dok je treći Temišvar. Centar grada čine lijepe kuće iz 19. st, dok novi dio čine bezlične višekatnice izgrađene u neokomunističkom stilu.

Kolosvár – Spomenik Matijašu Korvinu

Vodič nam priča malo o Matijašu Korvinu, koji je bio prvi vladar izabran od plemstva, dok su inače vladali nametnuti vladari. M. Korvin bio je prvi vladar koji nije imao bradu.

Jedna od „šašavih“ zanimljivosti grada su koševi za smeće, koje je gradonačelnik Kluža dao ofarbati u boju rumunjske zastave (plavo-žuto-crveno).

Od Kluža do Ordua tj. Velikog Varadina je 150 km.

Da bi dočarala kolika je bila inflacija u zemlji, navodim neke cijene. Tako je npr. 1 kg krumpira bilo 10.000 leja tj. 2 kune; 1 kg paradajza 45.000 leja, tj. 9,00 kuna, a 1 kg naranđa je  koštalo 36.000 leja, odnosno 7 kuna. Cijene bijele tehnike (plinski štednjak 17. miliona leja, mikrovalne pećnice 4.990.000 leja, a frižidera 23. miliona leja).

Razmijenjujući eure za njihov novac, prvi puta u životu osjećala sam se milijunašem-samo u prijevodu „ne Bog zna kako moćnim“!.

I tako u priči, polako dolazimo do Velikog Varadina ili Ordua. U gradu je značajna Nadbiskupska palača, Palača muzej, te katolička katedrala, jedna od najvećih u Rumunjskoj, u kojoj nema fresaka, već su njeni zidovi oslikani uljanim slikama. U gradu je i prirodoslovni muzej sa zbirkom od 10.000 jaja, od kojih je 7.000 ptičjih. Tu je i pravoslavna crkva građena u baroknom stilu s mehanizmom koji prikazuje mjesečeve mjene. Gradske kuće su građene u cifrasto baroknom stilu.

Na putu prema Zagrebu prolazimo uz mjesto Badačonji koje je karakteristično po vinogradima (ovdje se proizvodi ono fino vino „Sivi fratar“-najbolje slatkasto vino u Europi).

Eto, i tako završava još jedno lijepo putovanje ispunjeno novim spoznajama o jednoj susjednoj zemlji, koju sam, dok istu nisam posjetila zamišljala jadnom i siromašnom, no uz pumoć turističke agencije „Burg“ doživjela sam je u jednom uistinu lijepom svjetlu.

Next Post

Previous Post

Leave a Reply

© 2019 Pinklec na rame

Theme by Anders Norén

Scroll Up