Pinklec na rame

Rim-Firenza

Sa turističkom agencijom „Integral“ krećem na putovanje u trajanju od 5 dana, od 29. 05. do 2. 06. 2001. u Rim i  Firenzu. Vodič je Sandi Portner, vrlo dobar i kvalitetan kao vodič, koji nam je dao mnoge korisne informacije o gradovima koje smo posjetili. Vozači na našem putu su Božo Čupić i Branko.

Prije nego što dolazimo do glavnog grada Italije-Rima, vodič nas upoznaje sa zemljom u koju ulazimo. Italija zauzima 303.000 km, a u svom sastavu ima i tri velika jezera (Lago di Magiore, Lago di Garda i Lago di Como). U zemlji živi 57 miliona stanovnika, od kojih je 12-13 miliona Amerikanaca i Australijanaca.

Poljoprivredno je industrijska zemlja. Značajne su metalna industrija (izgradnja lokomotiva, brodogradnja, automobilska industrija-proizvodnja automobila marki „Alfa Romeo, Ferrari“ i sl.). Poznata je i industrija pisaćih mašina „Oliveti“, tekstilna industrija, te industrija obuće.

Od poljoprivrednih kultura značajni su kukuruz, riža, voće, povrće, te ribe i stoka.

Italija je najjača turistička zemlja u Europi. U 2000.-svetoj godini, samo Rim je od turizma ostavario 28 milijardi $, dok je cijela Italija ostvarila 50 mlrd. $.

Zemlja nema niti jedne rijeke koja bi presušila. Dobro more ima samo u predijelu Katanije na Siciliji i na Ligurskoj obali.

Ima 20 regija koje sa statusom države, a svaka regija ima 5-10 provincija koje imaju status županija. Regije su veličine kao Hrvatska ili Slovenija i ne plaćaju poreze. U zemlji postoji veliki antagonizam između bogatog i razvijenog sjevera i siromašnog juga zemlje.

Plaće liječnika, profesora i odvjetnika u Italiji su u to vrijeme bile od 5-8 miliona lira (tj. od 5-8.000 DM). E, dragi moji, od toga se dade veoma pristojno živjeti.

U jutarnjim satima, dana 30. 05. 2001., sa zapadne strane ulazimo u Rim. Rim ima 80 km obilaznica. Grad je prije rođenja Krista imao 2 miliona stanovnika. Danas, unutar obilaznica u Rimu živi 6 miliona stanovnika.

S obzirom da turistički autobusi ne smiju voziti centrom Rima, to naš autobus kojim smo doputovali iz Zagreba, ostavljamo na parkiralištu, te kupujemo karte za turističke autobuse koji u samom Rimu obavljaju prijevoz turista. Vozimo se 12 stanica, a kasnije cijeli taj dio prolazimo pješke posjećujući znamenitosti pojedinih dijelova Rima interesantnih turistima, a koja ću kasnije podrobnije opisati.

U samom gradu Rimu, bazilike se grade na svetim mjestima. Tako je rimska katedrala (majka i glava svih crkava), sagrađena 313. godine, kao prva crkva kršćanstva. Crkve su u početku imale veliko predvorje, dok tornjeve nisu imale.

Posjećujemo i baziliku Sv. Ivana Luteranskog na kojoj su karakteristična brončana vrata koja su uzeta iz rimskog senata. U gradu postoje četvera sveta vrata koja se otvaraju samo u vrijeme Svete godine. Nalaze se u bazilici Sv. Ivana Luteranskog, bazilici Sv. Petra u Vatikanu, bazilici di S. Giovanni in Laterno, te u bazilici di S. Maria Maggiore.

Druga po važnosti nakon bazilike Sv. Petra, je bazilika di S. Giovanni in Laterno. Bazilika je izgrađena početkom 4. st. na prostoru Lateranskih palača koje je car Konstantin poklonio crkvi. Uništena je potresima i požarom, te opljačkana u vrijeme barbarskih napada, pa je kasnije ponovo obnovljena. Pročelje krasi 15 kipova koji prikazuju Krista i nekoliko svetaca. Unutar trijema je pet ulaznih vrata, od kojih su posljednja na desnoj strani-Sveta vrata. Unutar bazilike je prekrasan drveni strop iz 16. st. U nišama su kipovi apostola. Ističe se tabernakul u gotičkom stilu iz 14. st., rad di Stefana smješten na papinskom oltaru izgrađenom od carara mramora gdje se čuvaju glave Sv. Petra i Pavla. Ispod glavnog oltara čuvaju se kosti pape Martina V. U bazilici je značajan i dio freske koju je naslikao Giotto, a koja prikazuje Bonifacija VIII koji je proglasio Svetu godinu. Ispred bazilike je obelisk, visok 47 m, težak 3400 kg. Krajem 16. st. papa Siksto V posvetio je izvor koji se nalazi s druge strane bazilike, na kojem se krstio car Konstantin.

Pored bazilike se nalazi krstionica s ciglenom fasadom, stara 1600 godina. Rad je jednog od solunskih učenika.

Na drugoj strani trga na kojem je smještena navedena bazilika su Svete stube, iste po kojima se po predaji Isus uspeo do Pilata. U toj zgradi je Kapela Sv. Lovre-papinska kapela nazvana „Svetinjom nad svetinjama“ zbog bogatog umjetničkog blaga i vrijednih relikvija koje se u njoj čuvaju.

Basilica di S. Maria Maggiore-  jedna je od najvećih kršćanskih bazilika. Prema predaji dao ju je sagraditi papa Liberije u mjestu gdje je nakon Gospina ukazanja usred ljeta pao snijeg. Iza pročelja su lože sa tri arkade, iza kojih su mozaici iz 13. st koji prikazuju čudo nakon Gospina ukazanja. U unutrašnjosti su prekrasni mozaici iz V st. koji prikazuju biblijske događaje. U samoj crkvi je baldahin (Fuginovo djelo iz 18. st.). Uz crkvu se uzdiže romanički  zvonik, 75 m visok-najviši u Rimu.

Unutar crkve je 36 stupova od mramora, građenih u jonskom stilu. Strop bazilike je 90% od zlata i 10 % je pozlata. Unutar crkve u posebnoj se posudi u obliku lađice čuvaju jaslice na kojima je radio Isus, a koje su dopremljene iz Betlehema. U toj crkvi papa služi misu na svaki Marijin blagdan.

Basilica  di S. Pietro in vincolli-bazilika Sv. Petra u okovima  Crkvu je utemeljila žena cara Valentinijana III-Eudoksija, želeći u toj crkvi pohraniti lance kojima je bio okovan Sv. Petar. Crkva potječe iz 5. st. Ima drveni strop, a značajna je i Prodijeva freska „Čudo okova“. U crkvi je i mauzolej Julija II koji je izradio Michellangelo.  U sredini je prekrasan Mojsijev kip u sjedećem položaju. U Mojsijevoj je bradi umjetnik prikazao lik Julija II, a roščići na Mojsijevoj glavi su zrake Božje svjetlosti. Naime, bilo je rečeno da tko vidi Boga, mora umrijeti. Te zrake Božje svjetlosti, sačuvale su Mojsija od smrti, nakon što je na Sinaju vido Boga i od njega dobio 10 zapovijedi.

Colosseo- ovim imenom označava se amfiteatar zbog golemog Neronovog kipa zvanog Kolos, postavljenog u blizini. Izgradnja Colossea počinje u vrijeme cara Vespazijana 72. godine, a završava 80. god. za vrijeme njegova sina Tita koji je odredio 100 dana za proslavu tog događaja. Amfiteatar je mogao primiti 80.000 gledalaca. U tih 100 dana proslave završetka gradnje amfiteatra ubijeno je 5000 zvjeri u igrama. To je prvi po veličini amfiteatar. Drugi je u Veroni, a treći u Arlesu, dok je četvrti kod nas u Puli. U areni se nalazilo 72 sporedna i 4 glavna ulaza. Igre su trajale do 402. godine, tj. do proglašenja svetišta u Raveni. Održavale su se jednom godišnje, a sastojale su se od borbi među gladijatorima, lova na divlje zvijeri, te održavanju pomorskih bitaka, za čiju se simulaciju arena punila vodom iz rijeke Tiber. To je bilo i mjesto gdje su mučeni prvi kršćani. Postojao je i sustav platnenih pokrova („velario“), koji je gledatelje štitio od kiše i sunca, a u zidinama arene i danas su vidljive motke za njihovo postavljanje.

Amfiteatar znači dvostruki teatar prozvan tako jer je nastao spajanjem dva teatra koji su se u Grčkoj sastojali od polukružnih koncentričnih redova stubišta za sjedenje, a u sredini je bila orkestra i žrtvenik gdje su se održavale sakralne predstave.

Unutar su bili ograđeni prostori za pojedini društveni sloj (prvi je bio namijenjen caru i vlastelinima, a u posljednjem su sjedili pučani i žene).

Piazza Venezia– prostire se na četverokutnom prostoru na kojem je središnja točka spomenik domovini, tj. Spomenik Vittoriu Emanuelu II koji svojom veličinom i blještavilom odskače od gradske panorame. Spmenik je izgrađen po projektu Sacconija radi slavljenja uspomene na ujedinjenje Italije. Radovi su započeli  1885., a završen je nakon 40 godina. Tu je i grob neznanog junaka u kojem se čuvaju posmrtni ostaci nepoznatog vojnika koji je dao život za domovinu u I. svj. ratu. Iznad svetišta je kip božice Rone, na lijevo povorka rada, a na desno domovinske ljubavi. Sa strane su dvije fontane (desna predstavlja Tirensko more, a lijeva ispred koje je grobnica Publicija Bibula iz I. st. pr. Kr.  prikazuje Jadransko more).

U sredini je spomenik Vittoriu Emanuelu na konju. Kip je postavljen na postolju s isklesanim figurama koje prikazuju najpoznatije talijanske gradove. Odozgo je trijem sa arkadama koji je ukrašen nizom likova koji predstavljaju talijanske regije, a završava propilejima koje nose brončane četveroprege s krilatim kipovima slobode. U unutrašnjosti je Povijesni institut talijanskog preporoda, Knjižnica i Muzej preporoda s arhivom.

Kapitolski trg – Piazza del campidoglio – okružen je palačama (konzervatorska, nova i senatorska). Do trga se stiže velebnim stubištem, zvanim „Cordonata“, na čijem su dnu  smještena dva egipatska lava, dok su na vrhu dva kipa Castora i Poluksa na konjima. Sa strane su kipovi Konstantina i Konstantina II, te dva stupa koja potječu s Apijeve ceste. U središtu je kip Marka Aurelija.

Forum Romanum –u antičko je doba bio okružen bazilikama. Nekada je tu bilo močvarno zemljište, zbog brojnih vodenih tokova koji su tuda prolazili. Prvi radovi na isušivanju započeli su u vrijeme Tarkvinija Priska koji je dao sagraditi Cloaku Maximu (glavni odvodni tunel rimske kanalizacije). Mjesto je tako postalo stjecištem stanovnika okolnih brežuljaka koji su tu vidjeli mjesto za razmjenu svojih proizvoda, te se ovdje grade trgovine, hramovi, bazilike, sve dok to mjesto nije pretvoreno u glavno gradsko središte, na kojem su se održavali skupovi Senata, biranje magistrata, vjerski obredi i sl. Godine 283. požar je uništio Forum. Obnova je započela za vrijeme Dioklecijana, ali nije zaustavila njegovo propadanje (provala barbara i pustošenje, te otuđivanje građe koja je korištena za gradnju privatnih zgrada i utvrda, da bi to područje na kraju postalo pašnjak). Tek u 18. st. javlja se zanimanje za to zdanje o čemu svjedoče brojna arheološka iskapanja koja traju još i danas.

Piazza di Spagna – centar skalinada Presvetog Trojstva na brdu, izgrađena početkom 18. st. po projektu Sanctisa. U sredini je Sanctijev obelisk. Skalinada je u svibnju okićena sadnicama azaleja iz općinskog staklenika.

Crkva Sv. Trojstva na brdu sagrađena je u 16. st. po naredbi kralja Luisa XII. U unutrašnjosti su zanimljive slike. U podnožju skalinada je fontana u obliku lađe.

Piazza di popolo- u sredini trga je Flaminijev obelisk koji je iz Egipta dao prenijeti car August. Podnožje tvore bazeni i kipovi lavova koje je izradio Valadier. Trg završava na Vratima del popolo koje upotpunjuje crkva Sv. Marije del Popolo, izgrađena krajem 11. st. na drvenoj kapeli o javnom trošku. Proširena je u 13. st. kada dobiva današnji renesansni oblik. Produženje apside izradio je Bramante, a unutrašnjost u baroknom stilu je izradio Bernini. U unutrašnjosti crkve značajne su Caravaggiove slike „Preobraženje sv. Petra“ i „Raspeće sv. Petra“. Značajna je i kapela Chigi koju je projektirao Rafaello, te njegovi mozaici na kupoli.

Basilica Sv. Pavla izvan zidina – druga je po veličini u Rimu, poslije crkve sv. Petra. Godine 1823. gotovo je potpuno izgorjela u požaru. Ponovo je izgrađena u razdoblju od 1823.-1829. Na pročelju koje je ukrašeno mozaicima je četverostrani trijem (Saccionijev rad). U unutrašnjosti je 80 stupova. Tu je i slavoluk sa mozaicima iz V st. U apsidi je mozaik iz 13. st. koji prikazuje Krista s apostolima. Ovdje nailazimo i na svjećnjak iz 12. st. i luster iz 13. st. koje je izradio Vesalleti.

Fontana di Trevi-izgradio ju je arhitekt Salvi u 17. st. U sredini je kip boga Oceana, iznad njega su kola koje vuku dva Tritona. U bazen, koji predstavlja more, običaj je ubaciti novčić, čime je zajamčen povratak u ovaj prekrasni grad.

U vrijeme boravka u Rimu smješteni smo u hotelu „Mexico“ (3*) na Tirenskom moru, 30 km. od Rima, u predjelu Ladispoli. U večernjim satima malo šećemo mjestom. Mogu reći da je plaža živi očaj, jer je od crnog vulkanskog pijeska. Putem do hotela prolazili smo kroz EUR. To je novi dio Rima koji je gradio Mussolini za svjetsku izložbu koja se u Rimu trebala održati 1942. Međutim, zbog rata nije održana, ali su Rimu ostale lijepe zgrade. Kroz Eur vodi Apuljska cesta na kojoj su Sv. Petru odrubili glavu. Legenda kaže da je glava 3x odskočila i na svakom od tih mjesta je potekla krv. Danas se na ta tri mjesta nalaze fontane.

Drugi dan našeg boravka u Rimu nastavljamo s razglednom kulturnih znamenitosti, kojih u ovom gradu uistinu ne nedostaje.

Odlazimo do Piazze San Pietro koji je izgradio Beninni. Trg ima 284 stupa u 4 reda (simetrična). Ima dvije kolonade koje označavaju ruke kojima je obgrljen cijeli svijet. Na vrhu kolonade je 140 skulptura raznih svetaca. Trgom dominiraju dvije fontane, a na srednjem je dijelu trga obelisk visok 25.5 m, s postoljem  41 m visine. Obelisk je 39. god. naše ere donio Kaligula iz Egipta. Pod tim je obeliskom, pod Neronovom vlašću, pogubljen Sv. Petar. Na trg se nastavlja Palača apostola-Papinska palača, a na nju Sikstinska kapela koju je oslikao Michelangello. Bijelim se dimom navještava izbor novog pape. Na vrhu obeliska je križ koji je posvećen Križu Isusovom i u kojem se nalazi dio križa sa Golgote koji je Isus nosio.

Na mjestu gdje je danas bazilika Sv. Petra, prvobitno je bio Vatikanski brežuljak na kojem je bilo groblje. Pola groblja je uništeno, a polovica sravnjena sa zemljom. Sama bazilika napravljena je u vrijeme Konstantina. Rađena je u dva dijela. Konstrukcija je završena 1570., a 1626. je završena fasada i crkva. Dužina crkve je 211 m, a širina 114, dok je visina 134 metra. Kupola je visine 132 m, a širine 42 m. Do vrha kupole vodi 330 spiralnih stepenica. Glavni oltar je od bronce. Bernini je napravio baldahin od bronce na glavnom oltaru, koja je uzeta sa kupole Partenona. Kod glavnog oltara je kip Sv. Petra. Zbog silnog diranja kipu svake godine mijenjaju stopala. Ispod glavnog oltara je grob Sv. Patra, a iza stolica-katedra Petrovog učiteljstva. Na vrhu je golub, kao simbol Duha Svetoga. Stolicu su koristili pape od 9 st. a drže ju dva istočna i dva zapadna sv. oca.

U samoj crkvi mnogo je papinskih grobnica, kao i remek djelo Michelangella-„Pieta“, koja je u staklu, a ispred nje, na razmaku od 2 m, smješten je jedan mramorni zidić koji priječi izravni dolazak do samog kipa. Takve mjere osiguranja provedene su stoga što je 1972. jedan pijani mađarski turist počeo čekićem razbijati taj prekrasni spomenik. Unutar crkve su i tzv. Sveta vrata koja se odzidavaju samo za vrijeme Svete godine.

Ovom prilikom posjećujemo i prekrasan Vatikanski muzej do kojeg se dolazi impozantnim spiralnim stepenicama. Ima više faza (linija) razgleda muzeja. Sve linije vode do Sikstinske kapele koju je oslikao Michelangello, a prikazuje stvaranje svijeta i izgon Adama i Eve iz raja. Slijedili smo liniju „A“, na kojoj se može uistinu vidjeti sve što je značajno za pogledati u tom muzeju.

Tu je zbirka etrušćanskih predmeta, egipatskih dragocjenosti, dvorane životinja, bogova i božica, zemljopisnih karata, mramornih stolova, prekrasnih tapiserija, te masa drugih umjetnina.

Bazilika je zidinama povezana sa Anđeoskom tvrđavom. Kroz te zidine su nekada pape bježale pred progonom. Pored Anđeoske tvrđave je lijepi Berninijev most sa anđelima.

Piazza Navona – nalazi se u prostoru nekadašnjeg Domicijanovog stadiona. U sredini trga su tri fontane: F o n t a n a  r i j e k a-izgradili su je 1650/51. kao ukrasno postolje za  obelisk koji je napravio Bernini i njegovi učenici . Četiri kipa koji okružuju obelisk, predstavljaju 4 rijeke: Ganges koji simbolizira Aziju, Nil-Afriku, Dunav-Europu i Rio di Plata-Ameriku.

Na južnom je dijelu M a u r o v a  f o n t a n a-prvotno rađena po projektu Della Porte, a kasnije ju je dovršio Bernini i Mari.

Na drugom kraju trga je N e p t u n o v a  f o n t a n a- koju je projektirao Della Porta i djelomično izradio Bernini, a tek konačno 1878. dovršio Della Bitta izradivši Neptunov kip.

Ispred Fontane rijeka je crkva Sv. Janje iz Argone-značajno Reinaldijevo barokno djelo čije je pročelje i kupolu izradio Bernini.

Trg upotpunjuje i crkva Sv. Marije della anima iz 16. st., crkva Sv. Marije kraljice mira i palača Pomphilj, izgrađena 1650. godine u kojoj je danas Brazilsko ministarstvo.

Panteon je hram svih bogova. Dao ga je podići Augustov zet Vispanije Agripa 27. godine pr. Kr. u čast svih bogova. Uništen je u požaru 80. god. naše ere, te ponovo sagrađen u Hadrijanovo doba 110. i 125. godine naše ere. Papa Bonifacije ga je preobrazio u kršćansku crkvu, posvetivši ga Djevici i svecima mučenicima na dan 1. 11. U njemu su pokopani slikar Rafaello Sanzio, arhitekt Pruzzi Vignola, talijanski kraljevi Vittorio Emanuelle II i Umberto I, te kraljica Margherita. Izvana je građen od opeke, a drži ga 10 granitnih stupova koji završavaju korintskim kapitelima. Kupola je visine 43,30 m, a tolika je i visina samog Panteona (primjer simetrije). U sredini kupole je otvoren prostor promjera 9 metara. Pod je polukružni mramorni s odvodnim kanalima.

Kupola je nekada bila pokrivena bakrenim pločama debljine 3 cm koje je papa dao Berniniju, a ovaj je od njih izradio baldahin na glavnom oltaru u bazlici Sv. Petra.

Crkva Santa Maria Sopra Minerva– izgrađena je u renesansnom stilu. U njoj su balzamirani ostaci pape Pia V. Poznata je i po Michelangellovom kipu golog Uskrslog Krista. S obzirom da je Michelangello zbog tog prikaza bio izložen kritikama, onda je kipu napravio bakrene gaćice.

Crkva Sv. Ignacija – u njoj su sahranjeni brojni pape iz isusovačkog reda. Karakteristična je radi kupole i otvora. U stvari, interesantna je zbog svjetlosnih efekata, zbog kojih se čini da postoji otvor na kupoli, kojeg u stvari nema. Ista takva crkva, samo u manjoj veličini, je i u našem Dubrovniku.

Katakombe Prva groblja su bila nad zemljom. Pod zemljom se počinju pokopavati od 3. st. Mrtve su sahranjivali van gradskih zidina, jer su se bojali zaraza. Otkriveno je preko 40 katakombi, dužine više od 100 km. Najznačajniji dio katakombi su grobnice papa, te grobnica Sv. Cecilije. 2/3 grobova su pod zemljom, a 1/3 nad zemljom. Kalistenove su katakombe najpoznatije. Vlada mišljenje, koje je krivo, da su kršćani živjeli u katakombama. Oni su se samo u vrijeme Neronovih progona sakrivali u katakombama. Na nadgrobnim spomenicima su slike i simboli koji prikazuju u što su vjerovali prvi kršćani. U katakombama je zemlja vulkanskog porijekla, pa se u doticaju sa zrakom pretvara u kamen.

Značenje pojedinih simbola u katakombama je: „riba“= Isus Krist, sin Božji spasitelj;

HI RO= Hristos (Krist), oznaka da je pokojnik bio kršćanin;

„golubica“=znak duše u miru Božjem

U Rimu je izgrađena i piramida u 2. st. za 330 dana. U njoj su se sahranjivale pape, a kasnije je odobreno da se uz nju mogu pokapati protestanti, te je to jedino protestantsko groblje danas u Rimu. Nalazi se blizu željezničke stanice.

Circo Masimo- najveći je stadion koji se nalazi podno Palatina i koji je mogao primiti 300.000 posjetitelja.

Na putu iz Rima prema Firenzi prolazimo kroz regiju Toskana. Glavni grad regije Toskana je FIRENZA. Ima 400.000 stanovnika i nalazi se na rijeci Arno. Firenza je grad Petrarke, Bocachia, Dantea, kipara Michelangella-kojem su mecene bili Medichi, Santa i da Vinchija. Kaže se:“ da je ono što je Atena za klasičnu umjetnost, to je Firenza za renesansu“.

Od znamenitosti u Firenzi potrebno je pogledati sljedeće:Nacionalna knjižnica-ima 5 miliona knjiga i najveća je u Italiji, ali i u Europi. Izgrađena je u neoklasicističkom stilu; Bazilika di Santa Croche (Crkva S. Križa)-gradnja je započeta krajem 13. st., a dovršena je početkom 15. st. Pročelje je od zelenog i bijelog pink mramora. Većina radova iz crkve nalazi se u samostanu, unutar crkve. Značajne su Giottove freske, te grobnice Dantea, Gallilea, Michelangella, Scallieria i Rossinija: Katedrala-bijeli i zeleni mramor, te kupola promjera 45 m.

Preko puta katedrale je Krstionica iz 15. st. zove se još i Rajska vrata (Porta di Paradiso). Remek djelo je Lorenza di Bertija.

Daljnja znamenitost Firenze je Palača de la Signoria i Palaco Vechio uz kojin se nastavlja Palazzo Ufizzi-gdje su nekada bili smješteni uredi, a danas je velebna galerija sa prekrasnim umjetničkim slikama (Botichelli:“Dolazak proljeća“,“Milonska Venera“-tj. rađanje Venere iz pjene morske i druge). Na trgu je lijepa Neronova fontana.

Značajan je i most Ponte Vechio, na kojem su zlatarne. Ja sam izabrala jedan krasan prsten od „samo“ 3.850.000 tadašnjih talijanskih lira, ali još uvijek čekam sponzora koji bi to financirao.

Nedaleko od tog mosta je i Palazzo Pitti.  Pitti je bio bogati trgovac. Nakon  smrti, njegov je sin rasipao sve bogatstvo, tako da je palača došla u posjed obitelji Medici.          

 

I tako završava i ovo 5-to dnevno putovanje. Privremeno su baterije napunjene, a nemiran avanturistički duh moje malenkosti, već je u planovima za neko sljedeće putovanje.

Next Post

Previous Post

Leave a Reply

© 2019 Pinklec na rame

Theme by Anders Norén

Scroll Up