Pinklec na rame

Graz i tvornica čokolade Zotter

Za moj ovojesenski izlet u Graz mogla bi reći da vrijedi izreka: „Nije kako je planirano, već uzmi ono što je garantirano.“

Zašto to kažem? Moju želju za nekim kraćim putovanjem namjeravala sam zadovoljiti jednim veoma interesantnim putovanjem od 3 dana u vremenu od 7.-  9. listopada 2016. aranžmanom pod nazivom „Vojvođanska razglednica“  koju je nudila putnička agencija „Elisa tours“, a koja je obuhvaćala vojvođanske gradove Irig, Novi Sad, Suboticu, Petrovaradinsku tvrđu, posjet jednom vinskom podrumu,  (a znamo kako su fina i kvalitetna vina u Bačkoj i Baranji), te kao šećer na kraju – Kopački rit. Dakle, sve mjesta u kojima nisam bila, a koja su poprilično interesantna. Međutim, iako su u programu predvidjeli minimalan broj putnika (40), u agenciji su mi, kada sam polovinom rujna uplaćivala akontaciju za to putovanje rekli da se taj aranžman dosta dobro puni, te da će putovanje svakako ići i ako se umjesto 40, sakupi i 20 zainteresiranih osoba. No, na moju žalost, navedeno se nije ostvarilo, tako da je putovanje otkazano.

Ipak pronalazim 1-dnodnevni izlet u Graz za Dan državnosti (8. 10.), za koji je polazak garantiran, a koji obuhvaća i posjet tvornici čokolade  Zotter u Riegersburgu. Ovaj puta želju da mi se pridruži na izletu izražava i moj sin Marko. Osnovni moto koji ga je ponukao na ovaj izlet najvjerojatnije je bila želja za kušanjem raznih vrsta čokolade. No, bilo kako bilo, kako je u planu i posjet trgovačkom centru ( 4 km pred Grazom), a Marku je potrebna zimska jakna, ponadala sam se da ću mu možda i nešto moći kupiti, a što će mu se svidjeti. Osim toga, premda sam, kao i većina ljudi već i više puta bila u Grazu, ali ne putem turističke agencije, mislim da je zgodno otići jednom i kada imaš službenog pratitelja koji će ti ukazati na  neke zanimljivosti samog grada.

I tako, 8. listopada, na Dan državnosti naše zemlje u mračno i prohladno jutro s autobusnog kolodvora krećemo preko Krapine, ulazimo u susjednu nam deželu – Sloveniju preko graničnog prijelaza Macelj, zaustavljajući se putem na kavici, te nastavljamo brzinom munje do Maribora, smještenog na rijeci Dravi, drugog najvećeg grada u Sloveniji sa 113.000 stanovnika.

Prelazimo službenu nekadašnju granicu na Šentilju, a da nas nitko i ne pogleda, jer nema granica- svi smo u slavnoj EU i ulazimo u Republiku Austriju. Naša pratiteljica puta, gđica. Štefica nam kaže da je Austrija jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta. Glavne gospodarske grane u zemlji koja obuhvaća površinu od 83.000 km² su: trgovina, rudarstvo, te turizam, koji je razvijen tijekom cijele godine.

Oko 10 sati zaustavljamo se 4 km pred Grazom u ogromnom trgovačkom centru Saizberg u kojem su smještene prodavaone poznatih svjetskih trgovina. Nažalost, sada nije vrijeme velikih rasprodaja, na kojima se po super povoljnim cijenama nalazi veoma kvalitetna roba. Tako, da za sada ništa od zimske jakne za Marka koji si ipak izabire jednu zgodnu toplu majicu s kapuljačom, dok se mama časti s jednom zgodnom torbicom. Marko kaže, da sada ide u izvide, te da će zasigurno ponovo doći sa jednim od svojih prijatelja koji znaju kada su velike rasprodaje, a i destinacija nije suviše daleko od Zagreba.

Nakon 2-satnog razgledavanja i shopinga u trgovačkom centru Saizberg, u podne, krećemo put Graza, obasjani i zagrijani krasnim jesenskim suncem.

Nakon 10-ak min. vožnje dolazimo do glavnog grada pokrajine Štajerske-GRAZ-a koji se prosgtiore na 127 km² površine, a prema popisu iz 2014. god. grad ima 270.000 stanovnika, od kojih je 5.000 Hrvata. Drugi je grad iza Beča po veličini u Austriji. Kroz grad protječe rijeka Mura. Grad je poznat po velesajmu koji se, kao i nekada zagrebački, održava 2 puta tijekom godine i to svako proljeće i jesen. Samo ime grada potječe od riječi Gradec, što znači mali dvorac na vrhu brda.

Grad se prvi puta spominje 1128. godine kada ga naseljavaju pretežno slavenski stanovnici. U 12. st. započinje proces kolonijalizacije. Jačanjem obrta i trgovine dolazi do doseljavanja bavarskih kolonista koji potiskuju sklavenske starosjedioce. U 12. st. u vrijeme grofa Otokara III Traungovca Graz postaje glavnim gradom Štajerske. Leopold III Habsburški 1379. proglašava Gradec (Graz) prijestolnicom. Car Friedrich III iz Graza vlada Sv. Rimskim carstvom. Car Ferdinand I 1564. godine odabire Graz, koji je tada imao 30.000 stanovnika, za glavni grad zemalja kojima je vladao. Tada dolazi do izgradnje reprezentativnih zdanja. Car Ferdinand, sin Karla II gradi mauzolej kraj katedrale u kojem je i pokopan. Nakon njega Graz prestaje biti prijestolnicom. Potkraj 16. st. Graz postaje središtem zapovjedništva koji je zapovijedao i hrvatskim područjem –Slavonska Vojna Krajina. Iz grada se zapovijeda glavnim utvrdama-Varaždin, Koprivnica, Ivanić i Križevci.

Od 16-20. stoljeća mnogo je hrvatskih studenata studiralo u Grazu. Danas u Grazu ima 6 sveučilišta i 45. 000 studenata. Godine 2003. grad je proglašen europskim gradom kulture. Glavna gospodarska grana grada je turizam. Posebno zanimljiv je veliki božićni sajam u gradu za vrijeme Adventa. Osim turizma, u gradu su razvijeni i poljoprivreda, trgovina, te poslovi vezani uz automobilsku industriju.

Povijesno središte Graza je 1999. upisano na UNESCU-ov popis svjetske baštine u Europi.

Danas u gradu ima preko 1000 građevina raznih stilova od gotičkih do  modernih. Od znamenitosti grada ističu se: Kuća umjetnosti (kunsthaus) izgrađena u obliku ogromnog  bubrega koju su dizajnirali Colin Fournier i Petar Cook, a nalazi se pokraj rijeke Mure, te premda je moderna građevina, izvrsno se uklapa u postojeći ambijent. U blizini te građevine je most kojeg krase mnogobrojni lokoti ljubavi.

 

Graz- Kuća umjetnosti          Značajna građevina je i umjetni Otok na Muri izgrađen od čelika na kojem se nalazi kavana, otvoreno kazalište i igralište, a koji je dizajnirao Vitto Acconi.

 

Graz-Otok na Muri

Crkva Srca Isusova iz 1887.-najveća je u Grazu. Ima 3-ći najviši toranj u Austriji(visina 109 m ) u neogotičkom stilu.

Nadalje ističe se i Bazilika Mariatrost, na istočnom  rubu grada,  građena u kasnom baroku iz 1724. godine.

          Zgrada Parlamenta (Landhaus) izgrađena u renesansnom stilu iz 1557. god. u kojoj se na I katu nalazi najveći muzej oružja na svijetu sa preko 32.000 komada raznog oružja i oklopa.

          Brdo Slossberg na čijem se vrhu nalaze ostaci srušenog dvorca. Na jednom dijelu šetnice na brdu nalazi se prostor u kojem je smješteno zvono Lidl, teško 5 tona. Na toj stijeni visine 475 metara do koje vodi 260 stepenica ili vozi lift (vožnja u jednom smjeru je 2,80 eura), nalazi se simbol Graza – Sat Kula (Uht tur). U samoj stijeni su tijekom rata zatvotrenici i prokopali tunel koji se danas može obići vozeći se malim dječjim vlakićem.

Graz-brdo Slossberg

šetnica na brdu Slossberg

Graz-sat kula

Neposedno uz glavnu ulicu grada (Herrengasse) nalazi se Gradska vijećnica (Rathaus) u kojoj se održavaju ceremonijana vjenčanja. U neposrednoj blizini Gradske vjećnice je i prekrasna oslikana kuća koja se nalazi u Herrengasse 3, oslikana  freskama Johana Mayera iz 1742. godine.

Graz-gradska vijećnica

Od značajnijih građevina grada tu je i Mauzolej cara Ferdinanda II smješten uz katedralu. Mauzolej je najznačajnija građevina manirizma, a u istom je grobnica cara Ferdinanda II i njegove žene.

          Zgrada Katedrale iz 1485. Nekada je imala freske na fasadi. Najznačajnija je „Slika pošasti“ Thomasa von Willacha na kojoj su naslikane 3 pošasti koje su 1480. pogodile grad  (najezda skakavaca, invazija Turaka i kuga).

Od znamenitosti grada ističe se i dvorac Eggenberg, barokna palača na zapadnom dijelu grada u kojioj je danas smješten muzej i državne prostorije.

Nakon šetnje po lijepom, suncem obasjanom Grazu, u 17,00 sati odlazimo prema gradiću Riegersburgu, u regiji Vulkanland, do kojeg se vozimo oko sat vremena u tvornicu čokolade Zotter.

Tvornicu je 2007. godine osnovao Josef Zotter, nekadašnji slastičar. Za 16 eura, koliko košta ulaznica za odrasle, u tvornici se, keramičkom žličicom koju dobijete na ulazu, mogu probati 100-ak vrsta raznih čokolada, počevši sa prahom kakaovca iz raznih dijelova svijeta (Peru, Ekvador, Dominikanska Republika, Indonezija i sl.), pa preko čokolada u tekućem i krutom stanju i raznih čokoladnih napitaka, da bi na kraju razgleda završili sa nekoliko prostorija u kojima je prodajni prostor, a čije su police prepune čokolada raznih oblika i okusa. Da bi odabrali one čiji su vam okusi zagolicali nepca, a da navedeno ne bi zaboravili, odnosno da bi se snašli u moru raznih okusa čokolada smještenih na porepunim policama prodajnog prostora, na samom početku degustacije uz keramičku žličicu dobijete i notes s propagandim materijalom i olovkom da u isti možete upisati i okus koji vam se svidio, te izabrati čokoladu sa odabranim okusom. Osim toga, i ljubazno osoblje će vam pomoći u odabiru čokolade željenog okusa.

Tvornica čokolade Zotter          U radu tvornice uz vlasnika i njegovu obitelj, radi i 100-njak radnika. Posjetitelji prije same degustacije odlaze u prostoriju u kjojoj se filmom upoznaju s plantažama kakaovca u Južnoj Americi, te načinom branja i prerade istog. Sam proces proizvodnje čokolade posjetitelji koji degustiraju čokolade u raznim oblicima i agregatnim stanjima mogu pratiti kroz hermetički zatvorene staklene stijene.

Oko tvornice su velika parkirališta za autobuse i automobile, a na 27.000 ha se nalazi i ZOO vrt sa autohtonim pasminama domaćih životinja. Dakle, ukoliko neko ili ne voli čokoladu, ( a mislim da su to zaista rijetki stvorovi), ili je već bio u tvornici, može pogledati ZOO vrt, ili se prošetati do lijepog dvorca na litici iznad mjesta koji je danas  pretvoren u hotel.

Ovom slatkom čartolijom završava moj i Markićev izlet uz želju, da takvih zajedničkih putovanja bude i više, jer  mi je bilo lijepo u društvu sina otići na turističko putovanje, pa makar i tako kratko. Naime, takvi su trenuci rijetki, a kada se dogode, ostaju za lijepo i ugodno sjećanje.

 

Next Post

Previous Post

Leave a Reply

© 2019 Pinklec na rame

Theme by Anders Norén

Scroll Up