Pinklec na rame

Božićni gradovi Austrije I Njemačke

Sa putničkom agencijom „Burg“ iz Tesline i vodičem-simpatičnim gdinom. Sašom Vukčević krećemo na ćetvero- dnevno putovanje autobusom od 13. do 16-12. 2001. u božićne gradove Austrije i Njemačke. Putovanje je uistinu prekrasno, tako da kažem: „Ako postoji bajka u ovom našem životu, onda je to zaista to!“

Prelazimo tunel ispod Graza dužine 9919 m. Tunel vodi do Linca u smjeru Salzburga.

Na granici prema Njemačkoj boravimo i Sherdigu-najljepšem baroknom gradu u Austriji.

Usput, gosp. Saša nam priča o blagdanu Božića. Kaže da su blagdan u ranom kršćanstvu slavila tri kralja. Tako, bez obzira na vjeru, u Japanu, na dan 25. 12., ne lete avioni. To je državni blagdan. Prve žive jaslice napravio je Sv. Franjo Asiški. Godine 1815. nastala je najpoznatija božićna pjesma („Tiha noć“-Stille nacht).

Simbol katoličkog obilježavanja Božića je bor.

Preko carskog prijestolja, u 19. st. slavljenje Božića se proširilo u Europu. Interesantno je da se ni u Rimu nije kitio bor, već je taj običaj uveden dolaskom pok. pape Vojtile.

Na našem putu prvi gradić u Austriji koji posjećujemo je Stajer koji se nalazi na dvije rijeke Stajer i Lenz. Najstariji je austrijski grad. U srednjem je vijeku poznat po izradi oružja. Krajem 19. i početkom 20. st. specijalizirao se za automobilsku industriju (proizvode se „deimler“- lanci za automobile). Na glavnom trgu su primjerci građanske arhitekture. Ovdje se nalazi i Krüskindl barokna crkva, uz koju je poštanski božićni ured, a pored toga je i zgrada u kojoj su smještene mehaničke jaslice. Sastoje se od 300 figura koje je izradio jedan šloser u vremenu od 1899. do 1939. godine. Na I katu te zgrade su i jaslice iz 1850. godine koje se sastoje od 800 figura.

Steyr – posebne markice povodom Božića

Dolazimo do Serdinga gdje spavamo u jednom lijepom privatnom pansionu. To je prekrasni barokni gradić, poglavito njegov centralni trg. Nalazi se  na samoj granici između Austrije i Njemačke. Poznat je po kneipu i siru. Grad je veoma stradao u vrijeme napoleonskih ratova.

Prolazimo i kroz Passau-grad na Dunavu, Inslu i Indu. Do vremena Napoleona, ovaj je grad bio posebna država kojom su vladali biskupi. Danas, je to industrijski i sveučilišni grad s prekrasnim crkvama i katedralom u kojoj su smještene najveće orgulje na svijetu.

Prolazimo i kroz mjesto Degendorf u kojem su tornjevi na crkvama napravljeni u obliku lukovica. Blizu ovog gradića nalazi se dvorac Wachau, izgrađen od bijelog mramora u kojemm su smještene biste poznatih Nijemaca (od Karla Velikog do Hesenke princeze). Krov dvorca je od stakla.

Značajka ove zemlje je da se porez plaća na zemlju, a ne na dohodak. Stoga je sve obrađeno i maksimalno iskorišteno. Porez se tako plaća na hotel, a ne na usluge koje se u istom pružaju.

Dolazimo i do prekrasnog Nürnberga-grada sa 500.000 stanovnika. Ovo je najbogatiji dio Bavarske. Imaju svoju kuhinju, svoje vino. Općenito grad je poznat po raznim obrtnicima, kao i po velikom slikaru Düreru. Rijeka Pekmiz grad dijeli na dva dijela. U jednom je carski dvor dug 220 m, a širok 50 m. Drugi dio je Lorening stadt u kojem je najveća crkva u Njemačkoj. Grad je poznat i po izradi dječjih igračaka.

Ovdje je u vrijeme II svj. rata bio jedan od Hitlerovih centara. Iza rata u gradu se odvijalo suđenje ratnim zločincima (poznati „nürnberski proces“). U Hitlerovo doba ovdje je bio i veliki  stadion na kojem su bila stratišta.

U današnje vrijeme, centar grada krasi najveći božićni sajam, koji je u 2001., kada sam posjetila taj grad, u samo dva tjedna održavanja sajma, posjetilo 2 miliona ljudi. Na sajmu se prodaju medenjaci i voćni kolači, pakirani u razna prigodna pakovanja. Pored toga, na sajmu se prodaje i kuhano crno vino („Glüwein).

Na našem putu posjećujemo i Rothenburg – gradić sa 15.000 stanovnika, koji je zadržao izgled iz 1480. godine.

Rotenburg – tipičke gradske kuće

Gradić posjetitelja očarava svojim zidinama sa kulama. Unutar zidina su lijepe građanske i plemićke kuće (pretežito građene u gotičkom i nešto manje u renesansnom stilu). U gradu se ističe velika župna crkva Sv. Jakova, s oltarom Sv. krvi.

Gradić je poznat i po izradi staklenih kuglica, koje se rukom oslikavaju i poprilično su skupe. Ovdje sam za 66 DM kupila jednog krasnog anđelčića, koji kao špica svake godine krasi bor u stanu.

U dvorištima kuća smješteni su mali restorani u kojima su, između ostalih,  specijalitet kolači u obliku kugle. To su u stvari široki rezanci od tijesta, formirani kao kugle i preliveni čokoladom, marcipanom lešnjacima, mandulama i sl.

Nakon ovog lijepog gradića, u večernjim satima odlazimo put Insela-skijališnog mjesta u kojem smo smješteni. Te godine bilo je uistinu veoma hladno. Snijeg je škripao pod nogama, a temperatutra se spustila na – 20˚C. Iznad ovog gradića je brdo vještica, koje u jutarnjim satima gledamo obasjano suncem.

Polako dolazimo i do Salzburga –grada koji je do 1806. bio posebna država pod vodstvom kneza i nadbiskupa, a koji je razdvajao Austriju i njenu pokrajinu Tirol. Nakon toga dolazi pod austrijsku carsku vlast.

Grad je u rimskom carstvu veoma bogat zbog rudnika soli na kojima leži.

Salzburg panorama slikano iz starog grada

U samom gradu život se odvija na Residentz plazzu na kojem je katedrala.

S obzirom da naš vodič obožava slastice, to nas upoznaje s lokalnim specijalitetima, poglavito sa slatkišima. Tako kaže da su specijalitet u Salzburgu „Salzburške nokle“ (zapečeni bjeljanjak,ispod kojeg je ribizla).

Blizu Salzburga je selo Hanif, u kojem svjetski poznati umjetnici imaju svoje vile (npr. dirigent Herbert von Karajan je tu imao vilu).

Na putu prema slovenskoj granici prolazimo kroz Salzkamerhut-predio sa pet jezera na okupu i 160.000 stanovnika. Ovdje se u Bad Ischlu nalazi ljetna rezidencija austrijskog cara Franje Josipa. Inače područje je poznato po muzičkoj tradiciji.

Next Post

Previous Post

Leave a Reply

© 2019 Pinklec na rame

Theme by Anders Norén

Scroll Up