Talijanska jezera

Moje proljetno, a najvjerojatnije i jedino ovogodišnje putovanje van Hrvatske bilo je kraće putovanje u trajanju od 4 dana na Talijanska jezera sa agencijom „Burg“ nakon dugo godina. Vrlo zgodno, jedan od vlasnika agencije, gosp. Damir Šimanović, koji  je bio i vodič, uistinu povelike grupe od 38 duša, ovo je putovanje nazvao „Putovanje u bojama“. Ne bez razloga, jer je putovanje organizirano  u vrijeme kada su u cvatu rododendroni, azaleje, kamelije i božuri raznih boja koji ukrašavaju bezbrojne, brižno održavane parkove, krase vrtove luksuznih hotela i dvoraca, kao i brojnih lijepih vila dobrostojećih građana koje su se smjestile uz prekrasna  zelena i modro-plava jezera po kojima voze turističke brodice i veselo plivaju patkice ponosno pokazujući svoje potomstvo. Kao i na mnogim mojim putovanjima, tako i na ovom susrećem poznata lica. To  su dva simpatična bračna para sa kojima sam bila pred 14 godina u Meksiku i pred nekoliko godina u Parmi i Mantovi. U grupi putuju i poznate osobe kao npr. prof. Gamulin i gđa. Mirjana Rakić, veoma simpatični i dragi ljudi u svakodnevnom životu.

Tko imalo voli cvijeće, uživa u građevinama „K&K“ monarhije, voli čuti ptičji  pjev  koji nije „garniran“ kreštanjem vrana (kao u većini slučajeva u našoj – prirodno prelijepoj zemlji), ovo je putovanje za preporučiti. Putovanje za dušu. Zato, nije ni čudo što „Boromejsko otočje“ preporučuju bogatim i slavnim svjetskim parovima (kao npr. princu Charlesu i njegovoj bivšoj, sada nažalost pok. supruzi – lady D), kao mjesto na kojem bi trebalo provesti medeni mjesec, jer zaista ovo je takvo mjesto. Naša Opatija po“K&K“ građevinama, kao i lijepo uređenim parkovima podsjeća na ova mjesta koja sam posjetila na mojem proljetnom putovanju, no ni približno nema toliki raskoš ispunjem cvjetnim aranžmanima kao ova jezera. Uistinu prekrasno, no nažalost, kao i sve lijepo, veoma kratko.

O ovom sam putovanju već razmišljala neko vrijeme, a od početka godine, na isto sam, osim supruga i sina pozivala i neke od svojih kolegica – da mi budu „slafkameradice“, no svatko od njih je imao neki svoj izgovor. Dakle, s obzirom da mi je bilo potrebno kako fizičkog, tako još više psihičkog odmora, odlučujem se na ovo putovanje sama. Na Veliki Četvrtak uplaćujem prvi dio sume za navedeno putovanje, a nekoliko dana iza Uskrsa i ostatak, zafrkavajući se sa gosp. Sašom, vl. agencije „Burg“, da obavezno sa Svevišnjim dogovori lijepo vrijeme kako bi nam ovo putovanje ostalo u nezaboravnoj uspomeni. Gosp. Saša mi kaže „kad anđeli putuju mora biti lijepo vrijeme“. Eto, uglavnom nam se navedeno i ostvarilo, jer je tri dana bilo zaista lijepo vrijeme, dok nas je četvrti prala kišica. Možda smo u našoj povelikoj grupi imali i kojeg vrageka. Ne znam!!

Ali ustvari, bilo je prekrasno. Za poželjeti, a možda i još koji puta u ovom životu i doći u ove krajeve, ili si nešto slično u budućnosti priuštiti. Ovo govorim za svoju malenkost, koja je uistinu došla na svoje ovim prelijepim putovanjem za dušu.

Dakle, krenusmo u četvrtak, 28. travnja 2016. u 6,00 sati sa zagrebačkog Autobusnog kolodvora praćeni prohladnim vremenom, bez kiše. Prolazimo kroz Sloveniju, praćeni cijelim putem tmurnim vremenom, na granici kiše i snijega, razočarano gledajući borove i omorike koji su pod teretom 30-cm debelog sniježnog pokrivača tužno spustili otežale grane.

U autobusu vlada razočaranje i mrmljanje u stilu“ uf, što nam je ovo trebalo, a tražimo uživanje u suncu, toplini i cvijeću“. Međutim, nekoliko km. pred granicom prestaje sniježni pokrivač, a dočekuje nas suncem obasjana Italija-bolje rečeno naša prva destinacija – Jezero Garda sa  starim gradom Sirmione, na južnoj strani jezera, koji je smješten na poluotoku, a nastanjen još od rimskog vremena.

Vozimo se taxi brodićem po jezeru, diveći se, između ostalog, ostacima rimske vile Katula na vrhu otoka koja se prostire na 2040 ha, a nekada je imala tri kata.

Evo malo podataka o samom jezeru Garda.

Površina jezera  je 369.98 km². Najveća dubina jezera je 346 m, a prosječna dubina je 136 m. Najveća širina je 16,7 m, a najveća dužina je 51,9 km. Ulijeva se u rijeku Mincio. To je najveće jezero u Italiji i 34 jezero po veličini u Europi.

Lago di Garda leži u podnožju Alpa na oko pola puta između Venecije i Milana. Teritorij jezera Garda i njegove obale podijeljeni su između pokrajina; Verona na jugoistoku, Brescia na jugozapadu, i Trenta na sjeveru. Sjeverni dio jezera uz Alpe je uži, okružen je planinama, od kojih većina pripada masivu Monte Baldo.

Jezero je glacijalnog porijekla. Leži u morenskoj dolini nastaloj pod djelovanjem paleolitskog ledenjaka. Lago di Garda ima brojne male otočiće i pet većih. Najveći od njih zove se Isola del Garda. Odmah pored njega prema jugu nalazi se Isola San Biagio, zvan i Otok zečeva. Ostala tri veća otoka su; Isola dell’Olivo, Isola di Sogno i Isola di Trimelone, koji su smješteni na sjeveru blizu istočne obale.

Na južnim obalama jezera leži antički utvrđeni grad Sirmione,koji je odavnina poznato ladanjsko mjesto s brojnim hotelima, restoranima, barovima i trgovinama. U njemu se danas nalazi turistički kompleks Virgilio & Catullo Spa. Nad Sirmioneom dominira slikovita utvrda iz 13. stoljeća. Već je rimski pjesnik Gaj Valerije Katul, znao za blagodati Garde te je imao vilu uz obale jezera. Turisti danas mogu vidjeti ostatke rimskih termi – Grotte di Catullo. Na vrhu poluotoka kod Sirmionea nalazi se poznati sumporni izvor, popularan kod bolesnika dišnih puteva i uha. U neposrednoj blizini Sirmionena, nalazi se zabavni park Gardaland.

Putem do samog mjesta Garde, u kojem smo smješteni u hotelu „Palme“, prolazimo kroz pitoreskna mjesta, kao što su Laise (sa kasnim, dobro očuvanim zidinama), te mjesto Bardolino ( sa interesantnom nagnutom kulom i prekrasnom šetnicom – lungo largo) prema Sirmioneu. Gradić je poznat po crvenom vinu, te po protestantskoj crkvi Sv. Severa.

Sam gradić Garda poznat je kao kapetansko mjesto. Kapetan je bio upravitelj koji je ovdje iamo lijepu vilu. Stari dio mjesta ima uske ulice, a uz jezero dominiraju  šetnice sa brojnim klupama na kojima za lijepog vremena turisti-namjernici odmaraju dušu i tijelo.

Drugi dan našeg puta, nakon doručka odlazimo prema Milanu.

Milano je grad na sjeveru Italije, sa oko 2 miliona stanovnika, ukupne površine 183,77 km². Samo mjesto se nekada zvalo Mediolanum, što prema latinskom –znači usred ravnice ili usred polja.

Vezano uz značajne spomenike u gradu ističe se milanska katedrala. To je četvrta najveća katedrala u svijetu, nakon bazilike Sv. Petra u Rimu, seviljske katedrale i bazilike Majke Božje Kraljice mira na Obali Bjelokosti. Izgrađena je  između 1386. i 1577..te sadrži najveću svjetsku zbirku mramornih kipova. Na vrhu šiljastog tornja ističe se zlatna statua Svete Marije, lokalno poznata kao Madunina (mala Madonna), jedan je od simbola grada.

Za vrijeme vladavine obitelji Sforza tijekom 14. i 15. stoljeća, u Milanu je procvala umjetnost i arhitektura, te je grad postao jednim od središta talijanske renesanse. U to doba, stara viskontijevska tvrđava, današnji Castello Sforzesco, proširena je i ukrašena kao sjedište renesansnog dvora okruženog ograđenim lovačkim parkom s divljači izlovljenom u okolici Seprija i jezera Como.

Carica Marija Terezija Austrijska bila je zaslužna za znatne obnove provedene u Milanu tijekom 18. stoljeća. Potakla je duboke društvene i građanske reforme, kao i izgradnju mnogih građevina koje su i danas na ponos gradu, kao npr. čuveno kazalište Teatro alla Scala, otvoreno 3. kolovoza 1778., i danas je jedna od vodećih svjetskih opernih kuća. Austrijska vladarica također je raznim projektima poticala i kulturu, kao pretvaranje starog Jezuitskog koledža u okrugu Brera, u znanstveni i kulturni centar s bibliotekom, astronomskim opservatorijem i botaničkim vrtom, današnja umjetnička galerija i akademija lijepih umjetnosti Brera.

Veliku Galeriju Vittorio Emanuele II, natkriveni prolaz koji povezuje Piazza del Duomo i trg nasuprot teatru La Scala, izgradio je između 1865. i 1877. Giuseppe Mengoni, u čast Viktora Emanuela II., prvog kralja ujedinjene Italije. Prolaz je pokriven lukom od stakla i lijevanog željeza..

Vezano uz promet gradom napominjem da veliki značaj imaju vozila na električni pogon. Mrežu podzemne željeznice čine 3 linije s ukupnom dužinom od 83 km. Tramvajsku mrežu čini 19 linija, s ukupnom dužinom od 160 km. (17 je gradskih linija i dvije međugradske: za Desio i Limbiate). Neki od tramvaja korišteni na linijama, posebno starija kola izrađena između 1928. i 1932. karakteristični su za Milano. U gradu postoji i mnogo trolejbusa, a kao dopuna navedenim uslugama, postoje i brojne autobusne linije, Postoje i taxi službe, kao privatne tvrtke pod licencom gradske uprave. Svi taxiji su bijele boje.

Grad opslužuju i tri međunarodne zračne luke. Zračna luka Malpensa, drugi najveći aerodrom u Italiji,udaljen oko 50 km od središnjeg Milana i povezan s centrom grada željeznicom “Malpensa Express“. Godišnji promet je preko 23, milijuna putnika. Zračna luka Linate, smještena uz samo gradsko područje, koristi se za domaće linije i kraće međunarodne letove, s preko 9 milijuna putnika, te  aerodrom Orio al Serio, kraj Bergama, koji koriste niskotarifne kompanije  sa gotovo  6 milijuna putnika.

Moram napomenuti da kao i u svim zemljama koje su u euro zoni, tako i u Italiji, za naše pojmove, vlada poprilična skupoća. Pa tako recimo u autoshopovima na auto putu jedno pakiranje „Tuc-tuc“ krekera platit ćete 3 eura, a za  ugođaj boravka u samom centru grada Milana- ispred slavne katedrale (popih bočicu mineralne i pojedoh mali sladoled, odnosno kolač -sladoled, zaista minijaturnog izdanja za koji izdvojih 10-eura, a, što je za talijanske pojmove prava sitnica). No, ugođaj i sve povezano s istim se plaća.

U slobodno vrijeme posjetila sam i  muzej Scala nekadašnji posjed obitelji Scala, na kojem je, kako je već naprijed navedeno izgrađena zgrada slavnog teatra.  U sastavu te zgrade je i muzej, za koji ulaz plaćate 5 eura, a u kojem možete vidjeti opremu koju su nosili pojedini slavni pjevači tijekom kazališnih priredbi kao i prekrasne slike i kipove slavnih pjevača (kao npr. Renate Tebaldi, Marie Calas i drugih) koji su nastupali u poznatom teatru „La Scala“. Osim toga, možete sa trećg kata loža pogledati i unutrašnjost slavnog teatra kojeg krasi  6 katova loža.

U popodnevnim satima (oko 16,30), drugog dana našeg puta napuštamo Milano i odlazimo prema prekrasnom jezeru Lago Maggiore, odnosno prema gradiću Stresi gdje boravimo dvije noći u hotelu „Primavera“..

Jezero Maggiore ili Veliko jezero površine je  212 km², dužine 66 km. i širine 11 km.. Dubina je 372 m. Jezero se prostire po talijanskim regijama Lombardija i Pijemont, te švicarskom kantonu Ticino. Glacijalno je jezero i drugo po veličini u Italiji nakon jezera Garda, te najveće jezero u švicarskom kantonu Ticino, sa dubinom od 372 metara  pa predstavlja jedno od najdubljih jezera Evrope. Jezero ima brojne otoke od kojih je najpoznatija grupa Isole Borromee uz zapadnu obalu jezera, Jezerske vode bogate su ribom; (pastrve, štuke, smuđevi i dr.).

Poznati gradovi uz obale jezera su; Stresa, Verbania, Arona i Cannobio (na zapadnoj obali), Luino i Laveno-Mombello (na istočnoj obali) i Locarno u Švicarskoj  (na krajnjem sjeveru). Između njih odvija se intenzivni brodski prijevoz ljudi i vozila. Jugozapadno od grada Verbania uzdiže se Planina Mottarone (1491 m) koja se prostire između Jezera Maggiore i Jezera Orta.

Klima je blaga ljeti i zimi, tako da uz obale jezera rastu mediteranske biljke i palme. Jezero Maggiore je svjetski poznato po svojim bujnim parkovima i vrtovima na kojima raste rijetko egzotično bilje. Poznati vrtovi su na Boromejskim otocima Isola Madre, Isola Bella i Isole di Brissago, park kod Ville Taranto u Verbaniji, te botanički vrt Alpinia iznad Strese.

Kroz povijest stanovnici koji su živjeli uz obale Jezera Maggiore mijenjali su su se, od Kelta, pa zatim Galla, nakon njih Barbara da bi nakon njih tim krajem vladali Rimljani. Tijekom srednjeg vijeka ovim su krajem vladale milanske feudalne dinastije; Visconti, Sforze i Borromeo. Borromeji su i dan danas najveći posjednici zemlje oko jezera, koju su stekli još od 15. st. Oni posjeduju otoke i pravo na izlov ribe po jezeru.

Glavna djelatnost stanovništva uz obale jezera bila je trgovina koja se do početka 19. st. obavljala samo po jezeriu, a od tada, kada je izgrađen Simplonski prolaz i prva javna cesta proširila se i na širu okolinu. Početkom  20. st. kada je izgrađena željeznička pruga i Simplonski tunel uz trgovinu je procvjetao i turizam, te su izgrađeni brojni hoteli,

Meni najljepši je hotel „Regina“ u Stresi, koji kao i brojne druge hotele, te privatne vile izgrađene na ovom prostoru okružuju divni vrtovi – puni rascvjetalih rododendrona-duginih boja, magnolia, kamelija, azaleja i tulipana, te raznog egzotičnog drveća.

Trećeg dana našeg puta  po Talijanskim jezerima. prvo odlazimo u  prekrasan botanički vrt vile Taranto. Plaćamo ulaznice 7,50eura. Na ovom je mjestu Škot Neil McEacham, po zanimanju botaničar, kupio 16 ha zemlje na kojoj je 1931. započeo sa sađenjem tisuću stabala raritetnog tropskog drveća, te uređenjem parka sa podzemnim bazenima kojima voda slobodnim padom dolazi do raznolikih prekrasnih cvjetnih grmova tulipana, azaleja, kamelija raznobojnih rododendrona kao i velebnih grmova božura, a kojih je u parku posađeno  preko 20.000 vrsta. Radovi na izgradnji parka su dovršeni 1940. God., a park je 1952. god. otvoren za javnost, Godišnje preko ½ milina posjetitelja posjeti ovaj park. U sastavu  parka je i kapela u kojoj se nalazi grob vlasnika i začetnika ovog prelijepog  cvjetnog i drvnog kompleksa.

Sam naziv „Taranto“ potječe od predhodnika McEachama-Mc Donalda, koji je za vrijeme Napoleona dobio naziv,“ vojvoda od Taranta.“ Mnoga svjetski poznata imena boravila su na ovom području. Ovdje je Toscanini imao svoju vilu. Tu je boravio i Goethe, a i Stendal je veći dio svojih putovanja u Italiju napisao upravo ovdje. Lago Maggiore se nekada nazivao Lago Verbania.

Nakon vile Taranto odlazimo prema Luganu, prelazimo rijeku Tichino, te dolazimo u Švicarsku. Iako Švicarska nije u EU, granica kao da i ne postoji, jer nema nikakve kontrole. Odnosno našu grupu nitko nije ni zamijetio, premda smo svi priredili  putovnice na uvid.

Inače, Švicarska je zemlja koja se sastoji od 23 kantona i 3 polukantona. Sama oznaka zemlje CH daje naslutiti da se radi o konfederaciji. Naime CH označava Confederatio helmetika. Konfederacija je započela u 13 st. Želja tadašnjih žitelja zemlje bila je stvaranje pojedinih gradova-država. Švicarskim su prostorom, između ostalih vladale familije Zửringen i Savoja. Grade se prijevoji preko Alpa, uređuju ceste, cvate trgovina prema Njemačkoj, a nakon toga razvija se financijski sektor. Krajem 15. st. Švicarska izlazi iz Rimsko.njemačkog carstva.

Iako je Švicarska uvijek bila neutralna, vodič nam kaže da je Švicarska danas najnaoružanija zemlja Europe. U roku od 48 sati može dignuti vojsku od 250.000 ljudi. Vojna obveza u zemlji je do 40 godine. Sve tunele mogu pretvoriti u atomska sklonšta. Sama zemlja je veoma organizirana, pa stoga su i interei bogatih da na svijetu posjeduju oazu gdje mogu čuvati svoj novac.

Danas je Švicarska najbogatija zemlja svijeta sa veoma razvijenom industrijom.

I tako polako dolazimo do Lugana koji se smjestio na ušću rijeke Cessarte u jezero Lugano.

Jezero Lugano je glacijalno jezero koje leži između jezera Como i jezera Maggiore na granici Italije i Švicarske. Jezero je na nadmorskoj visini 271 m, a njegova površina je 49 km², od čega je 31 km² u švicarskom kantonu Ticino, dok je ostatak jezera u talijanskoj Lombardiji. Najveća dužina jezera je 35 km, širina 3 km, a dubina 288 m. Najveće naselje na jezeru je grad Lugano (na švicarskom dijelu jezera).

Grad Lugano  je smješten između planina Br℮ i San Salvatore u švicarskom kantonu Ticino. Ima preko 55.000 stanovnika. Krase ga sniježno-bijeli vrhovi uz divnu mediteransku vegetaciju (palme, kamelije, krasni grmovi raznobojnih rododendrona, stabla glicinija i kamelija). U gradu postoje brojni luksuzni hoteli, a blizina velikih talijanskih gradova- Milana(78 km) i Torina, grad su pretvorili u Švicarski Monte Carlo. Od taljanske granice udaljen je samo 25 km. Pored Zửrciha i Geneve, grad je  treći po važnosti bankarski centar u zemlji.

U Luganu smo posjetili Župnu crkvu Ciesa degli Angeli u kojoj se nalazi ogromna freska sa prikazima iz Isusova života. To je rad Bernarda Luina iz 17. st. Šetamao uz jezero, lijepo uređenom šetnicom, posjećujemo i krasan gradski park i  uživamo u gradskim fontanama.

Oko 15 sati krećemo iz Lugana prema jezeru Como. Površina jezera je 146 km². Najveća dubina je 410 m, a najveća širina je 4,5 km, te dužina 46 km.Jezero je ledenjačkog porijekla i treće je po veličini  u Italiji, iza jezera Garda i Maggiore, a sa svojom dubinom od 410 m predstavlja jedno od najdubljih jezera Europe. Dno jezera je na 200 metara ispod razine mora.

Naziv  jezera dolazi od latinske  riječi larius, koja je u talijanskom lario, ali to ime se rijetko koristi. Obično se naziva samo – jezero Como, po gradu Como.

Jezero je popularno turističko odredište, pogotovo za jedrenje i jedrenje na dasci. Ovdje smo se otšetali do katedrale, koja je kao i u svim većim talijanskim gradovima smještena na centralnom gradskom trgu. Nakon toga šetali smo malo po gradiću, i uglavnom razgledavali izloge, te nakon toga otišli autobusom do našeg hotela u Lago Maggiore.

Navečer počinje kiša koja bjesomučno pada cijelu noć. Polako pakiram stvari, jer sutra nakon doručka krećemo brodićem na Borromejski  otok (Isola Bella) u razgled dvorca  i krasnog prarka. Nažalost kiša, i to poprilična „kupa“ nas prilikom vožnje vaporetom, kao i šetnje prelijepim vrtovima u kojima se šepure bijeli pauni, No to šepurenje nije potpuno, jer isti, poprilično tvrdoglavo, ne žele pokazati svu svoju ljepotu, tj. raširiti prelijepe lepezaste repove. Tako, da se moramo zadovoljiti slikajući ih sklupčane na spomenicima velebnog parka. Dakle, samo još jedan dokaz da kao ni većina ljudi, ni ptice ne vole kišu i vlagu.

Za ovaj izlet, koji obuhvaća vožnju brodićem, te razgled dvorca i parka uz stručno vodstvo plaćamo 19,50 eura. Premda se navedena suma čini popriličnom, vrijedi za navedeno potrošiti svaki cent, jer je doživljaj prekrasan. Šteta radi onog „vrageka“ u grupi zbog kojeg nismo imali  dvorac, park i vožnju jezerom okupanu suncem.

U samom dvorcu razgledavamo 30-ak soba dostupnih javnosti. Naime, ovo je ljetna rezidencija potomaka Boromeja, a koji je i danas koriste za svoj ljetni odmor. Kada su u dvorcu, na istom je izvješena zastava, te  taj dio dvorca, kao i parka nije dostupan javnosti. Dakle, što se tiče samog obilježavanja prisutnosti vlasnika dvorca, slično je kao i u Monaku-izvješena je zastava.

Od zanimljivosti samog dvorca navodim da smo među prvim sobama posjetili sobu na čijim je zidovima izvješeno 135 originalnih slika, uglavnom raznih srednjevjekovnih majstora koje su poslagane u paralelnom nizu. tj. tako da je desna strana zida  prema veličini slika i položaju istih odgovarajuća lijevoj strani.

Prolazimo i kroz  Napoleonovu sobu koji je u dvorcu sa svojom voljenom Josephine boravio neko vrijeme.

Vrlo interesantan je i strop u jednoj od prostorija koji je tako vjerno oslikan da se stječe dojam da je strop posebno napravljen sa raznim baroknim ukrasima.        Nadalje, tu je i najviša prostorija u dvorcu, visine 23 m. Ovdje je nekada trebao biti ulaz, ali isti nije napravljen u vrijeme gradnje dvorca, jer u srednjem vijeku (u 17. st.) samo su crkve mogle biti tako visoke, te se odustalo od gradnje glavnog ulaza. Navodno da sadašnji vlasnici misle u budućnosti ovdje preurediti postojeće zdanje na način da će tu biti glavni ulaz, no, to su još samo planovi.

Ulazimo i u sobu za razgovore (conference room) u kojoj se nalazi jedan krasan barokni stolić koji je papa poklonio boromejskom caru Filipu. Stolić je interesantan stoga što se na istom nalazi jedan prekrasan sitni cvjetni mozaik za izradu kojeg je, između ostalog, upotrijebljeno 150 raznih vrsta boja.

Razgledavamo i sobu u kojoj je, u posebnom staklenom ormaru smješteno sedlo, izrađeno od sedefa, kakvih je svega 20 kom. u cijelom svijetu. Pa otuda i velika vrijednost istog.

Interesantnim – vijugavim stepenicama dužine 4 m svaka, izrađenim od jednog komada kamena i uklesanim u stijenu odlazimo u dio dvorca  u kojem je 6 soba čiji su zidovi, stropovi i podovi izrađeni od sitnih kamenčića koje su djeca lokalnih stanovnika za sitnu nadnicu donosila sa obale na otok prilikom gradnje. Taj dio dvorca je građen 80 godina, a u jednoj od tako napravljenih soba nalaze se i modeli konjskih ulara i druge opreme koja se koristila za opremanje konja u prošlosti.

Konačno, dolazimo i do najljepšeg dijela dvorca-dugačkog hodnika koji dvorac povezuje sa izlazom u veličanstveni park, čije zidove, sa jedne i druge strane ukrašavaju prekrasne ogromne tapiserije  na kojima su životinjama prikazani prizori iz života, Interesantan podatak sa kojim su nas u ovoj prostoriji upoznali naši vodiči je da je samo za izradu jedne tako velike tapiserije bilo potrebno 10 godina, a na izradi je radilo 1000 ljudi. Krasno i veličanstveno.

Nakon samog dvorca odlazimo u velebni vrt-park čiju okosnicu čini 6-terokatna barokna piramida, ukrašena raznim cvijećem, a sa čijeg vrha „puca“ pogled na prekrasno uređene engleske vrtove u podnožju,

Eto, ovime završava jedno kratko, ali prekrasno cvjetno putovanje. Bilo bi lijepo da smo mogli i duže ostati. No, nadam se, da će se bar mojoj malenkosti još za ovozemaljskog života, pružiti još koja ovakva – ili slična prilika namijenjena prvenstveno psihičkom odmoru duše i tijela čovjeka.